Glavno Skupština RS

Dokument Armije BiH koji potvrđuje da je od Srebrenice do Tuzle poginulo 2.000 Bošnjaka

POKAZUJE SE KOLIKO JE BILA ISPRAVNA ODLUKA NS RS O ODBACIVANJU IZVJEŠTAJA IZ 2004.
  • Ismet HANDŽIĆ vojnoj bezbjednosti ABiH po dolasku u Tuzlu rekao: „Ja sam 12. jula ujutro sa ostalim pripadnicima Armije i vojno sposobnim stanovništvom u koloni od oko 15.000 ljudi, među kojima je bilo dosta žena i djece, koja je bila dugačka oko 11 kilometara krenuo prema području Tuzle. U večernjim časovima, negdje oko 21 sat, u nekoj šumi iznad Konjević polja četnici su nam postavili zasjedu. Pucnjava je trajala oko jedan sat, jer su u međuvremenu pripadnici naše armije otvorili vatru na četnike. Tada je došlo do razbijanja kolone, a ja sam u toku daljeg prolaska prema Tuzli vidio po mojoj procjeni preko 2.000 leševa”

STROGO povjerljivi dokumenti Službe vojne bezbjednosti Armije RBiH pod oznakom „vojna tajna” iz 1995. godine potvrđuju da su potpuno opravdane odluke Narodne skupštine i Vlade Republike Srpske da ponište izvještaj Komisije za ispitivanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine koji je 2004. godine usvojila tadašnja Vlada RS.

Pomenuti dokumenti, u čijem posjedu je „Glas Srpske”, bacaju novo svjetlo na tragične događaje koji su se dogodili u julu 1995. godine i sigurno će poslužiti novoj Komisiji za ispitivanje stradanja događaja u i oko Srebrenice od 1992. do 1995. godine kao jedan od dokaza da je u poništenom izvještaju iskrivljena istina o dešavanjima u Srebrenici.

Kao najdirektnija potvrda za to služi izjava bivšeg pripadnika 28. divizije Armije RBiH Ismeta Handžića koju je dao Službi vojne bezbjednosti Armije RBiH u Tuzli nakon proboja iz Srebrenice. Handžić u izjavi navodi da je oko 2.000 Bošnjaka poginulo u međusobnim sukobima i borbama sa pripadnicima Vojske Republike Srpske, kao i u minskim poljima prilikom proboja kolone prema Tuzli 12. jula 1995. godine.

„Ja sam 12. jula ujutro sa ostalim pripadnicima Armije i vojno sposobnim stanovništvom u koloni od oko 15.000 ljudi, među kojima je bilo dosta žena i djece, koja je bila dugačka oko 11 kilometara krenuo prema području Tuzle. U večernjim časovima, negdje oko 21 sat, u nekoj šumi iznad Konjević polja četnici su nam postavili zasjedu. Pucnjava je trajala oko jedan sat, jer su u međuvremenu pripadnici naše armije otvorili vatru na četnike. Tada je došlo do razbijanja kolone, a ja sam u toku daljeg prolaska prema Tuzli vidio po mojoj procjeni preko 2.000 leševa”, navodi se u izjavi koju je Handžić dao Službi bezbjednosti Komande 2. korpusa Armije RBiH u Tuzli.

Bivši potpredsjednik Komisije za ispitivanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine Đorđe Stojaković potvrdio je za „Glas Srpske” da je komisija u svom izvještaju navela da je prijavljeno da je u julu 1995. godine nestalo 7.806 Bošnjaka u Srebrenici.

„Izvještaj Komisije je kasnije potpuno pogrešno interpretiran, jer se stalno ponavljalo da je Komisija utvrdila da je toliko Bošnjaka strijeljano i brutalno pobijeno od strane VRS. To nije tačno, jer je u izvještaju navedeno da je prijavljen nestanak tolikog broja lica, ali komisija nije ustanovila na koji način su oni stradali”, kaže Stojaković.

On dodaje da je vrlo vjerovatno da se među 7.806 lica za koja se godinama pogrešno tvrdi da su žrtve zločina, navode i imena 2.000 lica koja su po tvrdnjama bivšeg pripadnika Armije RBiH stradala u borbama sa VRS prilikom proboja prema Tuzli.

„Ne sjećam se da je komisija tokom svog rada imala dokumenta o kojima vi govorite, jer bi onda sigurno i izvještaj komisije bio drugačiji, ali to će sada sigurno poslužiti novoj komisiji”, kaže Stojaković.

Smail Čekić sakrio papire?
Prema saznanjima „Glasa Srpske”, postoje ozbiljne indicije da je bivši potpredsjednik Komisije za Srebrenicu Smail Čekić znao za dokumenta i izjave koje danas objavljuje naš list, a koji potvrđuju da je opravdana odluka o poništavanju izvještaja iz 2004. godine.

„Ti dokumenti pokazuju i dokazuju da je broj žrtava srebreničkog zločina mnogo manji od onog kojim se licitira skoro deceniju i po, ali ono što je mnogo važnije je što to baca potpuno novo svjetlo na kompletna događanja u i oko Srebrenice u tom periodu. To nikako nije odgovaralo Čekiću, koji je po svaku cijenu želio da uveća broj žrtava i brani tvrdnje o počinjenom genocidu. Postoje opravdane sumnje da je znao za dokumenta Službe vojne bezbjednosti Armije RBiH, ali nije želio da ih predoči Komisiji zato što nisu išli u prilog bošnjačkoj „istini””-  tvrdi naš izvor odlično upućen u sva dešavanja u vezi sa radom Komisije za Srebrenicu.

„Glas” nije uspio da stupi u kontakt sa Čekićem.

(„Glas Srpske)

 

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar