Komentari

Ćeranić: Hoćemo li i zbog migranata imati vanrednu situaciju i vanredne mjere?

BiH SE I DALJE BATRGA U VRTLOGU DUBOKIH PODJELA I ETNIČKIH NAPETOSTI
  • Pandemija je pokazala da su entiteti nosioci zaštite stanovništva i da su stubovi Dejtonskog sporazuma, iako „okrnjeni“, i dalje nosioci društvenog života u dejtonskoj Bosni
  • Srpskom narodu, koji je tolike žrtve podnio tokom antifašističke borbe i dao najviše boraca za ideju antifašizma, spočitava se upravo fašizam. Uostalom, nacionalni sastav partizanskih jedinica iz 1944. a još više iz 1941. godine, mnogi u BiH ne žele ni da spomenu, iako postoje dokumenti koji svjedoče o nacionalnom sastavu proleterskih brigada, a i mjesta osnivanja dovoljno govore (Rudo, Čajniče, Šekovići …)
  • Morbidno je Zelene beretke i Patriotsku ligu prikazivati u antifašističkom svjetlu, kada se zna da se radi o paravojnim formacijama osnovanim prije početka tragičnog sukoba u BiH
  • Mnogo bolju atmosferu u pogledu zajedničkog suživota imali smo nakon katastrofalnih poplava 2014. nego u ovom „korona vremenu“. O tome svjedoči i podatak da sredstva dobijena od MMF za suzbijanje ekonomskih posljedica izazvanih pandemijom još nisu raspodijeljena što izaziva čuđenje kod međunarodnih aktera. Ne znaju oni da je u BiH sve u funkciji međusobnog „potkusurivanja“

Piše: Predrag ĆERANIĆ

DA LI nas je sve što se dešavalo vezano za virus korona nečemu naučilo, da li smo saznali nešto što je ranije bilo izvan našeg vidokruga, ukratko, da li smo savladali lekciju?

O mnogo čemu smo mogli saznati, što nismo znali ili nismo htjeli da znamo. Recimo, o sebičnosti zemalja unutar EU, što je najbolje osjetila Italija kojoj druge članice nisu htjele ni dati pomoć ni prodati prijeko potrebnu medicinsku opremu.

Shvatili smo da su nam naizgled „daleki prijatelji“ s kojima nam nisu preporučivali da razvijamo ni ekonomske ni političke odnose pokazali da su uz nas i u nevolji, kada su prijatelji najpotrebniji. Ali, da li smo mi unutar državnih granica postali drugačiji i bolji jedni prema drugima?

Dešavanja pred Narodnom skupštinom Republike Srbije pokazala su da su se politički odnosi veoma brzo vratili na nivo od prije pandemije – međusobni fizički obračuni poslanika, neumjesne prozivke i uvrede potpuno su potisnuli dobre vijesti o samostalnoj proizvodnji respiratora i kvasca, kao i da Srbija nije osjetila nestašicu osnovnih prehrambenih proizvoda u vidu praznih rafova u marketima.

Sve se nastavilo po starom, kako u Srbiji tako i u BiH, i u Republici Srpskoj.

Srpska se ponovo pokazala „žilavom“ u vanrednim situacijama. Zaštita stanovništva koja počiva na još nezaboravljenom konceptu ONO i DSZ nekadašnje zajedničke države pokazala se efikasnom, kako prilikom prirodne katastrofe iz 2014. godine tako i tokom ove, globalne katastrofe sa virusom korona.

Mjere koje je uvodio Republički krizni štab donošene su postepeno, primjereno stepenu opasnosti od širenja zaraze. Kroz konferencije za medije u svakodnevnom kontaktu sa stanovništvom bili su najpozvaniji – ministar zdravlja, po potrebi i ministar unutrašnjih poslova, predsjednik Republike i srpski član Predsjedništva BiH.

Iako su mjere bile restriktivne, a odnosile su se na ograničavanje kretanja i nošenje zaštitne opreme, u Srpskoj niko nije lupao u šerpe niti na bilo koji drugi način iskazivao nezadovoljstvo, što govori o svijesti stanovništva o ugroženosti i neophodnosti dobre saradnje sa zvaničnim organima.

Performansi aktivista pojedinih opozicionih partija kojima se preduzete mjere i rezultati nastoje obezvrijediti djeluju neubjedljivo i kao uobičajena predizborna buka.

I u Federaciji BiH zvanični organi dobro su radili svoj posao „u doba korone“. Sjenu na sve učinjeno baca nabavka 100 respiratora vrijedna oko 10,5 miliona KM, koja izgleda postaje afera regionalne dimenzije, o čemu će se izjasniti Tužilaštvo BiH jer je o uvozu respiratora preko srebreničke firme „Srebrena malina“ formiran tužilački predmet.

Pandemija je pokazala da su entiteti nosioci zaštite stanovništva, i da su stubovi Dejtonskog sporazuma, iako „okrnjeni“, i dalje nosioci društvenog života u dejtonskoj Bosni. No, ako krizni štabovi ukidaju mjere koje su bile na snazi u vrijeme infekcije i život se vraća u tokove kojima je tekao prije pandemije, na površinu su ponovo isplivali, odnosno vratili se na scenu raniji problemi, tako da i ono malo optimizma u pogledu boljeg međusobnog razumijevanja koje je zajednička opasnost donijela, polako iščezava.

Iako su migranti najviše nevolja donijeli u kantonima sa bošnjačkom većinom, bošnjački član Predsjedništva BiH, Šefik Džaferović usprotivio se radikalnoj, ali društveno opravdanoj inicijativi Fahrudina Radončića, ministra bezbjednosti u Savjetu ministara BiH, da se nekoliko hiljada pridošlica iz Pakistana deportuje, a nekooperativnom ambasadoru Pakistana uskrati boravak u BiH.

Migranti prave sve veće probleme i Srbima povratnicima u opštini Petrovac gdje im je napravljen prihvatni centar.

U suzbijanju migrantskog priliva organi BiH nemaju adekvatno rješenje. Recimo, svakako dobra vijest da su pripadnici Granične policije BiH uz asistenciju pripadnika Sipa spriječili krijumčarenje osam migranata iz Avganistana, koji su se u noćnim časovima prebacivali iz Srbije u BiH, a pripadnici Sipe i Granične policije uhvatili ih na licu mjesta i zadržali, gubi na značaju kada se ima u vidu krajnji ishod – „o navedenom događaju obaviješteno je Tužilaštvo BiH, a krijumčareni migranti će biti predati Službi za poslove sa strancima“. Znači, migranti ipak ostaju u BiH.

U susjednoj Srbiji Vojska Srbije je preuzela zadatak da u Šidu zaštiti stanovništvo od nasrtaja migranata, što ukazuje na eskalaciju problema sa ovom populacijom.

Šta se u tom smislu može očekivati u BiH i ko će zaštititi stanovništvo? Hoćemo li i ovim povodom uvoditi vanrednu situaciju i vanredne mjere?

Koliko je BiH duboko podijeljeno društvo svjedoči i svaka godišnjica događaja iz ratnih vremena kada predstavnici jednog naroda iskazuju žalost za stradalima, a drugi se prema tom događaju odnose na sasvim drugačiji način. Dugačak je spisak takvih događaja: Dobrovoljačka ulica, Tuzlanska kolona, misa za ustaše stradale u Blajburgu itd.

Svojatanje antifašističke borbe je priča bez presedana.

Narodu koji je tolike žrtve podnio tokom antifašističke borbe i dao najviše boraca za ideju antifašizma spočitava se upravo fašizam.

Nacionalni sastav partizanskih jedinica iz 1944. a još više iz 1941. godine, mnogi u BiH ne žele ni da spomenu, iako postoje dokumenti koji svjedoče o nacionalnom sastavu proleterskih brigada, a i mjesta osnivanja dovoljno govore (Rudo, Čajniče, Šekovići …).

Morbidno je Zelene beretke i Patriotsku ligu prikazivati u antifašističkom svjetlu, kada se zna da se radi o paravojnim formacijama osnovanim prije početka tragičnog sukoba u BiH.

Sve u svemu, mnogo bolju atmosferu u pogledu zajedničkog suživota imali smo nakon katastrofalnih poplava 2014. godine nego što je ova danas iz „korona vremena“. O tome svjedoči i podatak da sredstva dobijena od Međunarodnog monetarnog fonda za suzbijanje ekonomskih posljedica izazvanih pandemijom još nisu raspodijeljena što izaziva čuđenje kod međunarodnih aktera. Ne znaju oni da je u BiH sve u funkciji međusobnog „potkusurivanja“. BiH nastavlja da se batrga u vrtlogu nerazumijevanja, etničkih napetosti i dubokih podjela. Lekcija, tj pouke iz okolnosti zajedničke opasnosti nisu se kod nas „primile“.

1 komentar

Klikni ovde da postaviš komentar