Komentari

Ćeranić: Srpska neće voditi rat, ona će voditi igru – za to ima bezbroj alata

U HISTERIJU I PLAČ ZBOG „NEMOGUĆEG DODIKA“ UKLJUČIĆE SE RAZNI FLORIJANI, LATASI, MESIĆI...
  • Kako očuvati Dejton, odnosno, kako ga vratiti u funkcionalne okvire? Jednostavno, u fazama tokom kojih će se postepeno „dizati“ gradacija operativnosti dostupnih alata, počevši sa ukazivanjem na niz Srpskoj otetih nadležnosti
  • Možda bi prvi korak moglo biti usvajanje zakona o djelovanju predstavnika Srpske u zajedničkim organima. Istim zakonom predstavnici Srpske mogli bi se obavezati da na poziv Narodne skupštine zajedničke organe moraju napustiti, a nepoštovanje volje Narodne skupštine podvesti pod krivično djelo
  • Na Srpsku i Dodika krenuće lavina napada: podsjećanje na ratne žrtve, zločine, Markale, ratna zbivanja u Prijedoru – sve će ličiti na mobilizaciju masa proleterskim metodama. Pojedinci iz opozicije u Srpskoj i Srbiji počeće da optužuju Dodika i SNSD da „lažu narod“, a uz to ga „potkradaju, da su ogrezli u korupciji“
  • Sve je to u suštini već počelo, čak se stvari odvijaju uobičajenim redom. Srpska nema kud nego da aktuelnu situaciju dovede do pobjede. Mora imati inicijativu i igru voditi na svoj način    

Piše: Predrag ĆERANIĆ

PRAVO, Dejton, međunarodne povelje i običaji – na strani su onih koji žele održati Dejtonski sporazum, shodno napisanom slovu.

Očuvanje Dejtonskog sporazuma je osnovni politički kurs Republike Srpske. U tom smislu protivnik Srpske je gomila pozera, prevaranata, galamdžija. Stoga treba ići svojim korakom, polako, argumentovano i u fazama.

Srpska neće voditi rat, kako to dramatično najavljuje ministar Crnadak, ona će voditi igru. Za to ima bezbroj argumenata i alata.

Nasuprot Republike Srpske su ostrašćene političke partije, ljudi zatrovani mržnjom, koji ne žele da vide mogućnost saradnje i stvaranje uslova za minimalan konsenzus oko zajedničkih interesa. Ali ne, oni su ubijeđeni da su strane ambasade protiv Srpske, SNSD, Dodika, Srba uopšte.

Radosni su zbog odlaska Vigemarka (optužuju ga da je navijao za Srbe), raduju se imenovanju austrijskog diplomate Johana Zatle (Johann Sattla) na mjesto novog šefa Delegacije EU u BiH.

Histeriju i plač zbog „nemogućeg Dodika“ podržaće razne institucije i pojedinci – od saopštenja Ifimes-a, preko izjava raznih Florijana, Latasa, Mesića, do intervjua sa Švarcšilingom – lista je ogromna. Sve je „začinjeno“ sarajevskom političkom elitom koja tvrdi da je NATO ključ opstanka BiH.

Na Srpsku i Dodika krenuće lavina napada: podsjećanje na ratne žrtve, zločine, Markale, ratna zbivanja u Prijedoru – sve će ličiti na mobilizaciju masa proleterskim metodama. Pojedinci iz opozicije u Srpskoj i Srbiji počeće da optužuju Dodika i SNSD da „lažu narod“, a uz to ga „potkradaju, da su ogrezli u korupciji“. Sve je to u suštini već počelo, čak se stvari odvijaju uobičajenim redom. Srpska nema kud nego da aktuelnu situaciju dovede do pobjede. Mora imati inicijativu i igru voditi na svoj način.

Nakon neodržane sjednice Predsjedništva BiH, predsjedavajući Komšić je Srbima zaprijetio Hagom i novim grobljima. Razlog je pronašao u Dodikovom nagovještaju da će Srpskoj i Srbima vratiti ono što im pripada po Ustavu. Prilikom podsjećanja na 92-gu, Komšić zaboravlja da je Alija Izetbegović svjesno izazvao rat, iako su srpski predstavnici u Lisabonu praktično prihvatili BiH od regija i kantona, samo da se rat izbjegne.

U Sarajevu malo ko spominje Alijin zločin protiv mira iako je on ogroman, s obzirom na ratna razaranja i žrtve.

Alija Izetbegović

Zatim Džaferović, potresnim i zabrinutim glasom kaže da je iznenađen i da je Dodikova prijetnja neumjesna, a on se, eto, nada da će se do 5. septembra naći rješenje u vidu korigovanog ANP.

Odmah se oglasio i Mirko Šarović, koji „očinski“ smiruje situaciju prijedlozima koji vode daljem devastiranju Republike Srpske. Nema sumnje da je i on ispostava SDA.

BN televizija je dnevnik u udarnom terminu otvorila Šarovićevom izjavom da je „znao da će se na sjednici Predsjedništva dogoditi jedno veliko ništa“. Stoga, po Šarovićevom mišljenju, treba hitno sazvati sjednicu Predstavničkog doma radi raspodjele investicija od 650 miliona KM.

Mirko Šarović

Da, rad Predstavničkog doma je važniji od toga da Srpska ima predsjedavajućeg Savjeta ministara. To je dio Izetbegovićevog i Komšićevog plana da je „za BiH dovoljan samo Parlament“.

Naravno i Denis Zvizdić na mjestu predsjedavajućeg Savjeta ministara u tehničkom mandatu, a koji bi se ponašao kao predsjednik Vlade.

Svakako da bi glasovi Šarovića i ostalih bili dovoljni da se usvoji ANP i drugi prijedlozi koji bi se dostavljali Parlamentu BiH.

Ako bi negdje „zapelo“ tu je, „u pričuvi“ Ustavni sud BiH da poništi svoju raniju odluku o konstitutivnosti naroda jer se to, eto, pojavljuje kao prepreka na putu ka evrointegracijama, što bi podržale razne preporuke evropskih „poznavalaca prava“.

Potkraj dana javio se i Visoki predstavnik, Valentin Incko, dajući, doduše skroman, doprinos prijetnjama Dodiku.

Valentin Incko

Incko je iznio stav da je svjestan potrebe da se formira vlast na svim nivoima, „ali se moraju poštovati odluke Predsjedništva i zakonski okvir BiH“. To, da se zakonski okvir BiH neformiranjem vlasti krši skoro godinu dana Incko nije ni spomenuo.

Visoki predstavnik je reagovao na Dodikovu izjavu da će tražiti preispitivanje ustavnosti pojedinih institucija BiH jer se, po Incku, „svaki pokušaj da se oslabi BiH protivi Dejtonu“. A slabljenje Republike Srpske, jednog od dijelova od kojih je sastavljena BiH – da li je to po Ustavu i dejtonski?

U kolažu izjava vezanih za neodržanu sjednicu Predsjedništva BiH ne smije se izostaviti izjava ministarke odbrane, Marine Pendeš, da se „taj ANP namjerno zloupotrebljava kako se ne bi preuzele obaveze po pitanju reformi u BiH“.

Marina Pendeš

Pendeševa još tvrdi da ANP, po njenom mišljenju, „ne treba da ide na Predsjedništvo“. Da, dovoljni su Zvizdić i Šarović u Savjetu ministara u tehničkom mandatu. Ali, ako je ANP tehničko pitanje zašto je svima u Sarajevu, od Cerića do Komšića, ANP pitanje za „biti ili ne biti“?

Kako očuvati Dejton, odnosno, kako ga vratiti u funkcionalne okvire?

Jednostavno, u fazama tokom kojih će se postepeno „dizati“ gradacija operativnosti dostupnih alata, počevši sa ukazivanjem na niz Srpskoj otetih nadležnosti.

Težište treba staviti na kršenje osnovnih ljudskih prava. Širok je spisak uskraćenih prava: u traženju nestalih, progonu legitimnih političkih predstavnika kroz montirane optužnice, onemogućavanju ekonomskog napretka, uzurpiranju vlasti, niza nadležnosti a time i dijela suverenosti.

Političko Sarajevo svojim postupcima izbacuje Srpsku iz BiH. Srpskoj nije potrebno otcjepljenje, njeno nesporno pravo je pravo na samoopredjeljenje.

Možda bi prvi korak mogao biti usvajanje zakona o djelovanju predstavnika Srpske u zajedničkim organima. Istim zakonom predstavnici Srpske mogli bi se obavezati da na poziv Narodne skupštine zajedničke organe moraju napustiti, a nepoštovanje volje Narodne skupštine podvesti pod krivično djelo.

Ostali koraci bili bi svakodnevno upoznavanje javnosti (domaće i strane) o kršenju ljudskih prava, česta saopštenja najviših zvaničnika Srpske o toj temi, oglašavanje NVO od nacionalnog značaja, upućivanje pisama stranim ambasadama i vladama evropskih zemalja, obraćanje Savjetu bezbjednosti UN preko prijateljskih zemalja.

Na kraju, podnošenje tužbe zbog urušavanja Dejtona i ugnjetavanja Srba.

I nastaviti, svojim korakom.

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar