Komentari

Cicović: BiH i kontinuirano pravno nasilje stranaca čini nemogućom državom

TRIBINA PORTALA SVE O SRPSKOJ I PREDSTAVNIŠTVA RS «ŠTA BiH ČINI (NE)MOGUĆOM DRŽAVOM?»
  • Pravnim nasiljem u dugom kontinuitetu BiH je postala prostor bespravlja i nelegitimiteta i zemlja pravne nesigurnosti u skoro svim oblastima, posebno na nivou zajedničkih organa BiH, gdje se – uz podršku Visokog predstavnika i određenih krugova tzv. Međunarodne zajednice  – oduzimaju i otimaju nadležnosti Republici Srpskoj
  • I Visoki predstavnici  su ubrzo prerasli u puko oruđe trajnog pravnog nasilja u Bosni i Hercegovini, iako su jasno istaknnuti kao neko ko je zadužen za pomoć u tumačenju i sprovođenju Dejtonskog sporazuma
  • Tvrdoglava upornost u neprestanom ponavljanju starih i traženju i dobijanju novih oblika pravnog nasilja u BiH, dovela je sada do opstrukcije formiranja vlasti na nivou zajedničkih organa BiH u skladu sa rezultatima izbora održanihu oktobru prošle godine, a potom i do bespravnog predstavljanja BiH na međunarodnim skupovima i, evo, na kraju i do ponovnog postavljanja pitanja „Šta BiH čini (ne) mogućom državom?“

ODMAH da kažem da mi se čini da je zaista predugačak spisak onog što Bosnu i Hercegovinu čini nemogućom državom, ali i da se kroz sve te razloge i pokazatelje puta ka nemogućnosti provlači jedna zajednička nit organizovanog pristupa pravnom nasilju, koje skoro uvijek prati javna ili tajna podrška određenih krugova tzv. međunarodne zajednice.

Bosna i Hercegovina je jedino moguća država – kazali smo to više puta – samo u striktnom poštovanju i dosljednoj implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma, sporazuma onakvog kakav je potpisan u Dejtonu i potvrđen u Parizu, koji je toliko jasan da mu nije bio potreban ni jedan Visoki predstavnik kao pomoć u njegovom tumačenju i sprovođenju.

Pravnim nasiljem u dugom kontinuitetu Bosna i Hercegovina je postala prostor bespravlja i nelegitimiteta i zemlja pravne nesigurnosti u skoro svim oblastima, posebno na nivou zajedničkih organa Bosne i Hercegovine, gdje se – uz podršku Visokog predstavnika i određenih krugova tzv. Međunarodne zajednice -oduzimaju i otimaju nadležnosti Republici Srpskoj.

Sklonost ka nepoštovanju zakonâ i Ustava pokazala se već u vrijeme razbijanja druge Jugoslavije kada je odlukom dva protiv trećeg naroda o izdvajanju Bosne i Hercegovine iz Jugoslavije –  Bosne i Hercegovine koja je bila jedna od šest republika ravnopravnih konstitutivnih narodâ – „izglasan“ tzv. Akt o reafirmaciji suverenosti Bosne i Hercegovine, iako je bilo dobro znano da nikad prije, a ni tada, nije postojala suverena država pod tim imenom.

Taj takozvani referendum donio je bespravnu odluku o izdvajanju Republike Bosne i Hercegovine iz Jugoslavije, ali su i tada legitimnost takvoj odluci davali određeni krugovi tzv .međunarodne zajednice, čiji su se predstavnici i saradnici poslije toga u Bosni i Hercegovini pojavljivali i djelovali kao pomiritelji i savjetnici, a  u suštini su bili revnosni izvršioci onih koji su Jugoslaviju razbijali i na kraju je i razbili.

Iz tog i takvog pravnog nasilja najvišeg formata izrastala su i druga, uvijek nova nasilja, pa i ona ratna, ona nasilja koja je  Dejtonski sporazum zaustavio tako što su legitimni i na pravu zasnovani subjektiviteti – Republika Srpska, stvorena u miru 9. januara 1992. i Federacija  Bosne i Hercegovine, nastala u ratu 18. marta 1994. Vašingtonskim sporazumom –  ušli u sastav novostvorene Bosne i Hercegovine kao entiteti i kao takvi bili potpisnici svih jedanaest aneksa Dejtonskog sporazuma.

Dejtonski sporazum je u Bosnu i Hercegovinu donio i mir, i istovremeno definisao ustavnu strukturu u kojoj su entiteti imali sve svoje – i vojsku, i policiju, i privredu, i fiskalni sistem, i kulturu, i prosvjetu, a samo su spoljna  i  spoljnotrgovinska politika, carinska i monetarna politika bile u nadležnosti na nivou Bosne i Hercegovine, a onda se brzo i lako pokazalo da sporazum nije uspio i da otkloni sklonost ka pravnom nasilju, tako da su i Visoki predstavnici ubrzo prerasli u puko oruđe trajnog pravnog nasilja u Bosni i Hercegovini, iako su jasno istaknnuti kao neko ko je zadužen za pomoć u tumačenju i sprovođenju Dejtonskog sporazuma. 

Visoki predstavnici su uglavnom po želji samo jednog naroda, onog čiji su predstavnici iz Sarajeva, svako malo tražili i dobijali odluke o oduzimanju nadležnosti Republici Srpskoj, pa odluke o smjenjivanju srpskih političara, pa odluke o ukidanju Dana Republike, a onda i pisanje i slanje izvještaja Ujedinjenim nacijama, izvještaja u kojima su Srbi i Republika Srpska svo vrijeme dežurni, nesmjenjivi krivci za sve!

Tvrdoglava upornost u neprestanom ponavljanju starih i traženju i dobijanju novih oblika pravnog nasilja u Bosni i Hercegovini, umjesto podrške demokratskim procesima i izgradnji organa i institucija Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom i postignutim dogovorom dva entiteta i tri konstutivna naroda, dovela je sada do opstrukcije formiranja vlasti na nivou zajedničkih organa Bosne i Hercegovine u skladu sa rezultatima izbora održanihu oktobru prošle godine, a potom i do bespravnog predstavljanja Bosne i Hercegovine na međunarodnim skupovima i, evo, na kraju krajeva i do postavljanja pitanja „Šta BiH čini (ne) mogućom državom?“.

(uvodna riječ na tribini šefa Predstavništva RS Mlađena Cicovića)

 

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar