Komentari

Kecmanović: Bošnjacima je Kardelj „otac nacije“, a Klinton – „otac države“

EVO ZBOG ČEGA BOSNOLJUB BAKIR IZETBEGOVIĆ OPSTRUIŠE FORMIRANJE SAVJETA MINISTARA BiH
  • Bošnjačka politička elita, sa s jedne strane, hoće cijelu Bosnu kao svoju nacionalnu državu, a sa druge strane zemlju po prioritetu vjerske lojalnosti, ustupa avganistanskim mudžahedinima , saudijskim vehabijama, emiratskim šeicima, bliskoistočnim migrantima
  • Nacija „poklonjena“ od Kardelja, država „poklonjena“ od Klintona, neostvareni ratni ciljevi da se dobije „hljeba preko pogače“, proizveli su nesigurnu naciju, nestabilnu državu, mržnju i revanšizam.  Kod Bošnjaka je to autopercepcija o velikoj žrtvi („osam genocida“) nevinoj dobroti („dobri Bošnjani“), osporenom pravu na cijelu BiH („Bošnjaci su većina i starinci u Bosni“)
  • Novog Kardelja već imaju u liku Željka Komšića i još samo da im dođe Jens Stoltenberg imaće i novog Klintona. A zajednički Savjet ministara BiH, vjeruju, neće im ni trebati. Mogu oni sve to i bez Srba, kao što su pokušali 1992. I opet griješe jer 2019. postoji Republika Srpska, koja baš i nije bosnoljubna

KAKO objasniti da bosnoljub Bakir Izetbegović opstruiše formiranje Savjeta ministara BiH?

„Kardelj je obilazio muslimanske funkcionere sa idejom o priznanju muslimanske nacije kao konstitutivnog dijela države. Glavna podrška toj ideji je dolazila od nove muslimanske inteligencije“.  Tako je pisao Milorad Ekmečić i dodao da su jugoslovenski orijentisani Hasan Brkić, Avdo Humo i Osman Karabegović  bili rezervisani.

Dugonjić i Mijatović su je prihvatili, a Mikulić  sporovodio.

Sam Tito je najprije bio protiv, a potom pokrovitelj Kardeljeve ideje. Bio je to nagovještaj Brionskog Četvrtog plenuma na kome je pobjedio koncept „afirmacije nacija i jačanja republika“ te započeo proces konfederalizacije.

Tito i Kardelj

Po tadašnjem političkom bontonu u BiH, inicijativu za priznanje muslimana kao Muslimana nije nipošto smio da pokrene političar iz reda tog naroda (Džemal Bijedić, Nijaz Dizdarević, Hamdija Pozderac …) jer bi bio diskvalifikovan kao nacionalista.  A pošto su u kompartiji u BiH dominirali Srbi, bez njihove podrške, masa „nacionalno neopredjeljenih“, još bi sačekala priznanje nacije.

Esad Ćimić  je rekao da su muslimani „zakasnili da budu narod, a preuranili da budu nacija, Meša Selimović da su muslimani „rukavac velike rijeke, koji će se, ako prekine prirodnu vezu, pretvoriti u baruštinu“.

„Emir Kusturica se vratio porodičnim istorijskim korijenima“.

Da nije bilo lako ni sa narodom svjedoči velika partijska kampanja da na popisu muslimani prihvate da budu Muslimani. Čak i decenijama kasnije, prilikom posljednjeg popisa 2013, IVZ je distribuirala uputstvo: „po nacionalisti sam – Bošnjak“, „po vjeri – musliman“, „govorim bosanskim jezikom“.

Vodeći bošnjački pjesnik Abdulah Sidran komentariše: „Vidim da smo u nečem grdno pogriješili, ali ne znam da kažem u čemu, niti kako dalje …“ .

Među „novom muslimanskom inteligencijom“, koju pominje Ekmečić, prednjačili su Alija Isaković, Muhsin Rizvić, Muhamed Filipović, Atif Purivatra …  Ali,  ni ovi sekularni nacionalisti, nisu početkom 90-ih poveli muslimanski narod, nego je to bila SDA na čelu sa Alijom Izetbegovićem, njegovom robijaškom halkom i već vremešnim Mladim muslimanima, kojima je i sam pripadao, te sa „Islamskom deklaracijom“  kao političkim programom.

Ali, kako piše Šaćir Filandra, u posljeratnoj bošnjačkoj političkoj eliti iskoračili su potomci begovskih porodica. Njihovi preci su se pod vođstvom Husein-kapetana Gradaščevića pobunili bosanski vilajet protiv sultanovih reformi i tako, navodno, udarili istorijske temelje savremene bosanske državnosti.

No, kako je Omer paša Latas po nalogu Stambola satro sepataristički begovat, „muslimani su obezglavljeni ušli u 20. vijek“.

Ono što nije uspio Husein- kapetan zvani „Zmaj od Bosne“, učinio je Bili Klinton međunarodnim priznanjem BiH.

Kada su još prije rata u okviru tranzicije počeli razgovori o restituciji privatne imovine, potomci begovskih porodica  tvrdili su da je sva zemlja u Bosni pod Turcima bila begovska i da bi je trebalo vratiti u privatno vlasništvo njihovih čukunuka.

Iz tih krugova je potekla i ideja da Bosna u cjelini pripada Bošnjacima. A to je već onaj „nedovršeni dio posla u Bosni“ o kome govori Hilari Klinton i koji bi se sveo na ukidanje RS i „Herceg Bosne“.

Istovremeno, međutim, bivši mladomuslimani, islamski službenici (imami, derviši, hafizi, šerijatske sudije) i Alijini fundamentalisti slijedili su ideju svjetske umme iliti „globalne zajednice muslimana od Maroka do Indonezije“ koja ne poznaje granice država i nacija.

Taj galimatijas ideja prelamao se i u Izetbegovićevoj glavi.

Već kao lider nacionalne stranke, govorio je da mu je jednako blizak musliman u Bangladešu koliko i onaj u Bosni. Poslije se tobože transformisao u nacionalnog lidera, pa u predsjednika građanske BiH. A istu konfuziju slijedila je i SDA, pa i njegov narod.

Otuda danas bošnjačka politička elita, sa s jedne strane, hoće cijelu Bosnu kao svoju nacionalnu državu, a sa druge strane zemlju po prioritetu vjerske lojalnosti, ustupa avganistanskim mudžahedinima , saudijskim vehabijama, emiratskim šeicima, bliskoistočnim migrantima.

Nacija „poklonjena“ od Kardelja, država „poklonjena“ od Klintona, neostvareni ratni ciljevi da se dobije „hljeba preko pogače“, proizveli su nesigurnu naciju, nestabilnu državu, mržnju i revanšizam.

Nesigurne nacije, zakonito  generišu fantazije o vlastitoj izuzetnosti, misionarskoj ulozi, istorijskim pravima, nacionalnoj veličini, te optužuju susjeda za nepriznanje tih umišljenih kvaliteta.

Kod Bošnjaka je to autopercepcija o velikoj žrtvi („osam genocida“) nevinoj dobroti („dobri Bošnjani“), osporenom pravu na cijelu BiH („Bošnjaci su većina i starinci u Bosni“).

Tu spada i konstrukcija figure neprijatelja koji je kriv i dužan za sve traume i frustracije, a to je hrišćanska raja, pravoslavna ponajviše.

Novog Kardelja već imaju u liku Željka Komšića i još samo da im dođe Jens Stoltenberg, imaće i novog Klintona.

Zajednički Savjet ministara BiH, vjeruju, neće im ni trebati. Mogu oni sve to i bez Srba, kao što su pokušali 1992. I opet griješe jer 2019. postoji Republika Srpska, koja baš i nije bosnoljubna.

 

1 komentar

Klikni ovde da postaviš komentar