Komentari

Kecmanović: Bošnjacima za muslimansku državu BiH – sa dovoljno migranata – neće biti potrebna ni revizija Dejtona

NEĆE IM BITI POTREBNI NI INCKO, NI EVROPSKA UNIJA, NI INTERVENCIJA NATO
  • Bošnjački geopolitičar prof. dr Zlatko HADŽIDEDIĆ: „Bakiru Izetbegoviću bi odgovaralo da mu iskrcaju pola miliona migranata pod uslovom da su muslimani“
  • Domaćih i uvoznih muslimana, ukupno, u bošnjačkom dijelu Federacije već sada ima više nego Srba i Hrvata, i uskoro će omjer muslimani-nemuslimani u svih pet kantona biti ravan onom u prijestonom Sarajevu
  • U najbenignoj varijanti, u „bosanskom loncu“, kao lokalnoj verziji američkog lonca za taljenje nacija (melting pot), migranti, mudžahedini, vehabije i Saudijci mogli bi da se stope sa sve malobrojnijim domaćim protagonistima „umjerenog bosanskog islama“ u jedinstven bošnjački narod. Ti „dobri Bošnjani“ bi tako došli do natpolovične, a potom i dvotrećinske većine koju toliko nestrpljivo žele da su pokušali da falsifikuju prošle izbore
  • A kada je prije tri-četiri godine univerzitetski profesor i akademik dr Ibrahim Bušatlija na tribini Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu rekao da „Bošnjaci treba oružjem da osvoje RS i da mogu da računaju na pomoć Al Kaide“, prisutni intelektualci su ga jedino upozorili da se sve snima
  • Možda je džamahirija bila „samo san jednog vjernika“, kako je Alija na Sarajevskom procesu branio svoju Islamsku deklaraciju, ali sa migrantskim cunamijem transformacija njegovih snova u bosansku stvarnost vjerovatno ulazi u finalnu fazu

Piše: Nenad KECMANOVIĆ

„NEMAM nikakvo nacionalno nego isključivo vjersko osjećanje, a jednako su mi bliski svi muslimani ma gdje živjeli.“ – izjavio je Alija Izetbegović kada je već bio postao lider sekularne nacionalne stranke.

A kada mu je Adil Zulfikarpašić prigovorio što se okružio islamskim ekstremistima, odgovorio je: „Vidiš Adile, oni drže na vezi mrežu džamija širom Bosne, a to su naše partijske ćelije, tu je izborna baza SDA.“

Valja se toga danas prisjetiti kada je proradila zelena transverazala za Bosnu, via Anadolija via Sandžak, a migrantima muslimanima sa Bliskog i daljeg Istoka ne daju prema Zapadu dalje od Zelene (Cazinske) krajine. Brisel je, naime, odlučio da ih do daljeg zadrži u evropskoj zemlji izvan granica EU. I migranti stižu li stižu uz prećutnu podršku SDA, IVZ-a, i ponajviše običnog bošnjačkog svijeta koji migrante doživljava kao braću muslimane.

A i oni su domaćine bratski zadužili kada su ’93. kao mudžahedini došli u Bosnu i pridružili 3. korpusu tzv. Armije BiH. Nije onda čudo što ih, zauzvrat, iz Sandžaka ilegalno prebacuju u Bosnu i duž zelene transverzale smještaju po lokalnim džamijama i privatnim kućama.
Percepcija migranata kod dva hrišćanska naroda u BiH, međutim, sasvim je drugačija.

„Herceg-bosanske“ lokalne vlasti su skočile na noge čim su migranti, zbog Erdoganove posjete Sarajevu, makar i nakratko, 21. maja bili prebačeni iz Sarajeva u blizinu Mostara, a njihovi sunarodnici na graničnom ulazu i Hrvatsku, poslije upozorenja su čak i pripucali na migrante.

Dodik je brzo reagovao da Srpska nema kapacitete da ih primi, uzupozorenje da bi oni dužim zadržavanjem već poslije tri godine boravka stekli zakonsko pravo na državljanstvo i promijenili vjersku, nacionalnu, kulturnu, demografsku i geopolitičku sliku RS.

U bošnjačkim kantonima među svojima

„Bakiru Izetbegoviću bi odgovaralo da mu iskrcaju pola miliona migranata pod uslovom da su muslimani“ – kaže bošnjački geopolitičar prof. dr Zlatko Hadžidedić za „Politiku“ od 10. jula o. g.

Na 25 odsto bošnjačke teritorije migrante će, pored domaćih muslimana, bratski dočekati pomenuti odomaćeni mudžahedini, koji su ostali poslije rata, poženili se bošnjačkim ženama i formirali brojne porodice.

U „odboru za doček“ muslimanske braće pridružiće se i vehabije sa svoje 22 ekstrateritorijalne komune. Najzad dobrodošlicu će im izraziti i imućni arapski muslimani iz Saudije i Zalivskih zemalja koji su kupili hiljade hektara i sagradili lukzuzna naselja u sarajevskom kantonu.

Domaćih i uvoznih muslimana, ukupno, u bošnjačkom dijelu Federacije već sada ima više nego Srba i Hrvata, i uskoro će omjer muslimani-nemuslimani u svih pet kantona biti ravan onom u prijestonom Sarajevu.

Bosna će postati migrantska nova domovina, današnji 20-godišnjaci – do jednog lijepog dan kada se EU konsoliduje – biće već sredovječni i neće ni pomišljati da idu u pečalbu u Njemačku. A niti da se vraćaju u staru i devastiranu domovinu (Irak, Libija, Sirija, Avganistan), gdje će obnova trajati decenijama, počev od dana kada se tek uspostavi stabilan mir.

Pretpostavimo da će samo manji broj njih biti zavrbovani za islamski terorizam od svojih saputnika i povratnika iz ISIL-a! Računajmo da će jednako mali broj potražiti utočište u Maoči i Bočinji kod vehabijskih ekstremista!

Hajde da vjerujemo i da ih neće mnogo upasti u loše društvo odomaćenih mudžahedina!

Najzad, da se nadamo da će se većina integrisati među domaće muslimane i po ovdašnjoj simetriji između vjere i nacije, postati Bošnjaci. No i kao takvi mogu postati objekat ratne mobilizacije ekstremnih bošnjačkih krugova.

Ne samo među političarima, ratnim veteranima i u ekstremnim vjerskim krugovima, nego i među bošnjačkim intelektualcima, ne manjka onih koji pozivaju na rat protiv RS.

Kada je prije tri-četiri godine univerzitetski profesor i akademik dr Ibrahim Bušatlija na tribini Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu rekao da „Bošnjaci treba oružjem da osvoje RS i da mogu da računaju na pomoć Al Kaide“, prisutni intelektualci su ga jedino upozorili da se sve snima.

Elem, nije problem to što Ibro zbori, nego što bi mogle čuti i „treće uši“.

U najbenignoj varijanti, u „bosanskom loncu“, kao lokalnoj verziji američkog lonca za taljenje nacija (melting pot), migranti, mudžahedini, vehabije i Saudijci mogli bi da se stope sa sve malobrojnijim domaćim protagonistima „umjerenog bosanskog islama“ u jedinstven bošnjački narod. Ti „dobri Bošnjani“ bi tako došli do natpolovične, a potom i dvotrećinske većine koju toliko nestrpljivo žele da su pokušali da falsifikuju prošle izbore.

Jeste da brojčano stanje ne bi smjelo da ospori ustavnu konstitutivnost druga dva naroda u BiH, ali akademik Tunjo, kao najpametniji u Bošnjaka, onomad otvoreno kaže da je konstitutivnost – glupost. A Alija, kao najveći u Bošnjaka, u Islamskoj deklaraciji je zapisao da „muslimani kada postanu većina treba da nametnu šerijat“.

Nije precizirao da li misli na relativnu, koju već imaju, ili na natpolovišnu, koju još nemaju, ili dvotrećinsku koju zavisno od dinamike priliva migranata mogu imati u dogledno vrijeme.

Džamijska ruta završava u Srpskoj

Šta će se desiti i prije toga kada migranti iz prenapučenih bošnjačkih kantona, spontano ili ne, nagrnu u slabije naseljenu RS i izbrišu meke entitetske i kantonalne granice?

Čović migrantima nije odobrio ni privremeno zadržavanje u Herceg-Bosni, a Dodik je već na prvu vijest da je zelena transverzala proradila, izjavio „da migranti kroz Srpsku mogu samo da prođu u pratnji policije“.

Da li je policija dovoljna zaštita da se migranti rasele po manje nasljenoj Srpskoj i Herceg Bosni? Kako odbraniti granice RS pred stihijnim pojedinačnim i grupnim naletima tih očajnika da silom prođu dalje bez robusno branjenih granica EU kao u Mađarskoj i Hrvatskoj?

Entitetske granice na terenu, sem tablama na magistralnim putevima, nisu cijelom dužinom ni obilježene, pogotovo ograđene, a kamoli da ih čuvaju vojne ili policijske patrole.

Srpskoj je vojska odavno oduzeta, a policija je bila pred oduzimanjem i prva stvar na kojoj se tada novoizabrani premijer Dodik neoprostivo zamjerio „međunarodnom faktoru“ bilo je odlučno odbijanje reintegracije policije na nivou BiH.

Indikativno je da se baš u ovom trenutku policija RS našla pod koordinisanom vatrom i spolja i iznutra. Sa jedne strane, optužuju je zbog jačanja, odnosno regularne nabavke oružja kakvo već posjeduje FBiH. Sa druge pak strane, optužuju je zbog slabosti jer dva mjeseca ne uspijeva da nađe dokaze da je jedna smrt-ubistvo a ne „nesretan slučaj“, što je, zna se, posao tužilaštva.

Ko onda preostaje da brani granice Srpske? Rezervna milicija ili teritorijalna odbrana, koje ne postoje? Ili možda nenaoružani narod?

Zato u britanskom planu za unitarizaciju BiH nema Doma naroda u Parlamentarnoj skupštini u Sarajevu, niti policije u Srpskoj.

Poseban problem predstavljaju pojedini opozicioni političari čija geopolitička svijest ne seže dalje o jesenjih izbora i čežnje za četvorogodišnjim mandatom po svaku cijenu. Ne pitaju se zašto Njemačka, Holandija, Italija i Austrija svoje evropske vrijednosti humanizma, solidarnosti, ljudskih prava, otvorenih granica i sl. prebacuju na teret siromašne, nestabilne i posvađane Bosne, koja će postati migrantski depo u zapuštenom predgrađu EU, a pod nadzorom OHR-a. Da li je moguće da ne shvataju da se uz pomoć migranata upravo kreira jedinstvena muslimanska država i bez dalje revizije Djetona, bez Incka, bez direktne intervencije EU i NATO-a.

Kako je počelo ili otkud migranti u Bosni

Američki senator Džon Mekkejn u poseti libijskim pobunjenicima u Bengaziju

A kako je sve to počelo sa migrantima?

Migrantski cunami pokrenuli su građanski ratovi u Libiji, Iraku, Siriji kao posljedica „nenasilnih revolucija“. Bar danas znamo ko je i kako te ratove izazvao, najprije iznutra, organizovanjem i finansiranjem nereda, a onda ustreba li i spoljnim oružanim intervencijama.

Prethodno su jaki i neposlušni lideri nanišanjenih zemalja – Sadam, Gadafi i Asad, stavljeni na crnu listu SAD i medijski globalno stigmatizovani kao diktatatori koji zlostavljaju i pljačkaju vlastiti narod.

Nije li Dodik već proglašen za diktatora i stavljen na američku crnu listu?

Migranti za ionako uzdrmanu EU jesu postali problem broj 1, ali zbog participacije u „arapskom proljeću“ na Bliskom istoku, Brisel ne može da prozove Vašington jer je u Libiji, pored SAD, bila i Sarkozijeva Francuska, u Iraku i Blerova Britanija, a u posljednjoj američkoj akciji u Siriji učestvovala je i Njemačka.

Nemaju pravo da pozovu SAD, koje su bile „samo“ kolovođa uduruženog zločinačkog poduhvata, da migrante, koji se dave u vodama Mediterana, Šesta flota prebaci u vodeću zemlju multikulturalizma koja širom svijeta, ako ustreba i ognjem i mačem, promoviše ljudska prava, pa i pravo na azil. Ili bar da migrante uputi na neku drugu adresu.

U tim neo/kolonijalnim državama migranti imaju jak argument da budu prihvaćeni: „Došli smo kod vas zato što se vi bili kod nas!“

Epilog jedne ili prolog jedne druge priče

Ne, EU neće migrante kod svoje kuće, neće ni SAD, niti ih hoće rijetko naseljene i tradicionalno imigrantske Kanada i Australija, ni prebogate arapske zemlje, ali hoće bošnjački dio Bosne uprkos Srpskoj i „Herceg Bosni“.

U Briselu smislili da ih na neodređeno vrijeme utrape BiH i tako se, em trajno kutarišu migranata, em naprave jedinstvenu muslimansku zemlju po bošnjačko-američkoj mjeri.

Dodik, od jeseni na čelu Predsjedništva BiH, jedini je najavio namjeru da pobrka takve planove i zato i jeste problem, koji valja riješiti prije izbora. A još prije toga valja diskreditovati i demoralisati policiju kao jedinu oružanu formaciju koja brani ustavni demokratski poredak u RS. A i za koji će đavo domaća policija kad je stiglo onih 40 britanskih specijalaca „da spriječi nerede i obezbijedi pravedne izbore“.

Postoji u BiH, naravno, opšta empatija i solidarnost sa izbjegličkom nevoljom kroz koju su prošli i svi lokalni narodi. Ali, većina tih očajnika koji u bijegu od rata traže mirno i stabilno utočište ili bolji život daleko od kuće, naći će se sred hroničnih bosanskih podjela i tenzija između hrišćana i muslimana, na poprištu nastavka građanskog rata u kome će htjeli ne htjeli zauzeti stranu.

Možda je džamahirija bila „samo san jednog vjernika“, kako je Alija na Sarajevskom procesu branio svoju Islamsku deklaraciju, ali sa migrantskim cunamijem transformacija njegovih snova u bosansku stvarnost vjerovatno ulazi u finalnu fazu.

Nije li je ovo, istovremeno, prava prilika da Republika Srpska krene svojim putem?

 

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar