Komentari

Kecmanović: Bošnjačkim bosnoljubima ne da mira Dodikova posjeta Vatikanu

U JAVNO ZAMJERANJE PAPI FRANJI UPUSTILI SE I ŠEFIK EFENDIJA I REIS HUSNIJA
  • Relativno kasno i nezgrapno oglasio se Šefik Džaferović izjavom da „Predsjedništvo BiH nije dalo predsjedavajućem saglasnost za odlazak u Vatikan“.  Prvo, po poslovniku o radu Predsjedništva takva saglasnost mu nije bila ni potrebna. Drugo, takav stil ponašanja u vrhu BiH inaugurisao je još Alija Izetbegović kada je krajem ’90. otputovao na kongres Konferencije islamskih zemalja u Istanbul, a da o tome nije ni obavjestio Koljevića i Plavšićevu
  • Šta li je papa razgovarao sa predsjedavajućim BiH i to čak dva puta duže od uobičajenih 20 minuta? Da li je to ukazuje na naknadno proširenje dnevnog reda? Da li na produbljivanje predviđenih tema? Da li na važne dogovore u četiri oka o BiH?
  • Brine Džaferovića, Kavazovića i ostale da je u Vatikanu, njima iza leđa, bilo riječi i o bošnjačkom hegemonizmu, izbornom  zakonu, islamskom terorizmu, vehabijama i sl. No, šta ako je papa naprosto želio da o Dodikovoj politici čuje iz prve ruke, mimo anglosaksonske protestantske propagande? To bi bio i najveći papin grijeh u očima bosanskih muslimana

ŠTA su rimski papa i predsjedavajući BiH dugo dogovarali u Vatikanu, a nisu htjeli da ih čuju Šefik i Željko?

Odavno nešto nije toliko nasekiralo „muslimansko Sarajevo“ kao posjeta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Vatikanu. Umjesto da se najviše obraduju što je globalno uticajna Sveta stolica ugostila prvoga u BiH, prijestoni bošnjački bosnoljubi pronašli su više toga što ime sreću kvari, a portal BHDijaspora.net podsjetio je 6. 05. na taj „skandal“.

Papa pozvao samo prvog među jednakima, a ne cijelo trojno Predsjedništvo. Poziv je uputio baš tokom osam mjeseci srpskog predsjedavanja i to baš njima najomraženijem predsjedavajućem? Ali, o njemu su na Baščaršiji već iscrpili sve negativne kvalifikacije, a o katoličkom poglavaru iza koga stoji milijardu vjernika nije opet baš zgodno.

Relativno kasno i nezgrapno oglasio se Šefik Džaferović izjavom da „Predsjedništvo BiH nije dalo predsjedavajućem saglasnost za odlazak u Vatikan“.  Prvo, po poslovniku o radu Predsjedništva takva saglasnost mu nije bila ni potrebna. Drugo, takav stil ponašanja u vrhu BiH inaugurisao je još Alija Izetbegović kada je, kao prvi predsjedavajući, krajem ’90. otputovao na kongres Konferencije islamskih zemalja u Istanbul, a da o tome nije ni obavjestio Koljevića i Plavšićevu. Treće i najvažnije, Džaferović je u svoje i u ime drugog bošnjačkog predstavnika, Komšića, indirektno saopštio da bi papin poziv odbili.

Sarajevski novinari su ga, valjda zbog nacionalne bolećivosti, poštedili nugodnog pitanja – zašto?

Reis efendija Husnija iskoristio je Šefikov netaktičan istup da i on nešto svoje prigovori papi. Veli da papa prima predsjedavajećeg Predsjedništva koji neće da potpiše ugovor sa Islamskom vjerskom zajednicom o neradnim prazničnim danima, a potpisao je sa pravoslavcima i katolicima.

Radi se o tome što bi prema islamskom kalendaru vjerujući Bošnjaci, što za dva bajrama, što petkom za džumu, što za iftar i sehuru, što za hadž, plus za državne praznike i godišnji odmor, dobili pravo da ne rade četiri mjeseca u godini. Uzgred, takav aranžman, koji bi diskriminisao pravoslavne i katolike, odbio je da potpiše prethodni sastav Predsjedništva u kome su bili Ivanić i Čović.

Zašto to efendija Kavazović prebacuje papi teško je odgonetnuti.

U prethodnu posjetu Vatikanu zaista su išli zajedno Čović, Ivanić i Izetbegović iz čega se može zaključiti da je protokol Svete stolice znao da BiH ima trojno Predsjedništvo. Zašto je papa Franjo ipak zaobišao Džaferovića i Komšića i da li ih je„ignorisao“ u paketu ili za svakog ima posebne razloge?

Vatikanskoj diplomatiji sigurno nije promaklo da bi članovi Predsjedništva prema Ustavu BiH trebalo da budu nacionalni predstavnici, a da Komšić, nema legitimitet hrvatskog naroda, kao i da Džaferović nema odgovarajući renome u Bošnjaka. Elem, da su obojica, možda, sagovornici za neku drugu priliku.

I uzevši zasebno, Komšić ne može biti po volji Svetoj stolici jer zlouptrebom izbornog zakona u FBiH, zajedno sa muslimanima uvrijedio katolike u BiH.A na to je već burno negodovala biskupska konferencija načelu sa kardinalom  Puljićem.

Takođe, uzevši zasebno, Džaferović,uprkos visokoj funkciji još nije uspio da izađe iz sjene svoga stranačkog mentora Izetbegovića, a već je pao u sjenu kolege po funkciji Komšića, koji agilno ispunjava očekivanja svoje bošnjačke izborne baze.

Protokol je možda nalagao da papa Franjo ugosti svu trojicu odjedared, ali mu je dozvoljavao i da blagonaklono pretpostavi da bosansko trojstvo diše jednom političkom dušom i da mu je prvi među jednakima dovoljan sagovornik. Ili mu je državni sekretar Parolin došapnuo:„Bolje tako nego da nam se ovdje posvađaju!“

Na stranu sve ostalo, šta li je papa razgovarao sa predsjedavajućim BiH i to čak dva puta duže od uobičajenih 20 minuta? Da li je to ukazuje na naknadno proširenje dnevnog reda? Da li na produbljivanje predviđenih tema?

Da li na važne dogovore u četiri oka o BiH?

Predsjedavajući BiH je pred odlazak u Vatikan, izjavio da Papi nosi pozdrave od patrijarha Irineja i da će ga upoznati sa projektom Donja Gradina – spomen područja srpskim žrtvama ustaških zločina.

Papa ga sigurno nije zbog toga zvao, i vjerovatno je imao na umu Banjaluku kao most ka Beogradu, gdje su i njegovi papski prethodnici prepoznali vrata ka pravoslavnom Istoku i ekumenizmu.

Na liniji otvaranja tih dugo zatvorenih vrata, papa je ubrzo nakon Dodikove posjete dao izjavu o dugoročnijemz amrzavanju kanonizacije Stepinca.

U toj priči oba bošnjačka predstavnika bili bi čist višak.

Ali, brine ih da je u Vatikanu, njima iza leđa, bilo riječi i o bošnjačkom hegemonizmu, izbornom  zakonu, islamskom terorizmu, vehabijama i sl. No, šta ako je papa naprosto želio da o Dodikovoj politici čuje iz prve ruke, mimo anglosaksonske protestantske propagande?

To bi bio i najveći papin grijeh u očima bosanskih muslimana, ali on je po definiciji božji namjesnik na zemlji i ne mora da se ispovjeda Šefiku i Husniji.

Milorada im je zalud i pitati jer su bili protiv njegovog odlaska u Vatikan. Zato na onom svom portalu citiraju neki nepoznat italijanski izvor da je “papa podržao srpskog separatistu protiv katolika“.

Bošnjaci znaju da nije tako, ali vole kada drugi kažu.

 

1 komentar

  • Američke vlasti su dodelile 8 miliona $ za „razvoj kritičkog mišljenja“ u BiH (USAID TABLA )…. ali čitaj ne uvijeno kako je napisano nego po srbski: pare su date petokolonašima i strukturama u Bih za razvoj srbofobije i rusofobije, te za stvaranje podloge za raskol srbskog društva, podele, i za organizovanje obojenih revolucija/pliša : https://ru.rt.com/dk55

Klikni ovde da postaviš komentar