Komentari

Kecmanović: „Dejton“ je Ešdaunov falsifikat nastao na Holbrukovom plagijatu Kutiljerovog sporazuma

PROŠLE SU 24 GODINE OD POTPISIVANJA SPORAZUMA KOJI BI TREBALO DA SE ZOVE „PARISKI“
  • Kada su se vlast i opozicija u Srpskoj jedinstveno ispriječile protiv oduzimanja entitetske policije, proces centralizacije BiH je zaustavljen. Ali pritisci, prijetnje i ucjene su nastavljeni: „Dejton je donio mir, ali ne i političko rješenje“; „Duh, a ne slovo Dejtona“; „Nedovršeni poslovi u Bosni“
  • Na ključno pitanje šta ako Zapad i komšiluk odbiju rehabilitaciju izvornog Dejtona, SNSD je 2014. odgovorio deklaracijom: „Srpska će krenuti svojim putem“. Da li to znači da će otići iz BiH, ili na svojoj teritoriji početi jednostrano da primjenjuje svoje izvorne nadležnosti?
  • Dodik kaže da je za takvu reakciju sve spremno. Istovremeno, on povezuje status KiM u Srbiji sa statusom Srpske u BiH, ali i naglas sanja o ujedinjenju sa maticom. Važno je da svi znaju da Srpska ima alternative
  • Srpska je i ovog  21. novembra slavila Kutiljerov evropski sporazum potpisan u Jelisejskoj palati. U Sarajevu, opet, već po tradiciji nastoje da zaborave ga je Alija dva puta potpisao – jednom u Lisabonu, drugi put u Parizu

 

Piše: Nenad KECMANOVIĆ

ONO što danas „međunarodna zajednica“ i Bošnjaci nazivaju Dejtonski sporazum u stvari je Holbrukov plagijat Kutiljerovog sporazuma, koji je kasnije falsifikovao Pedi Ešdaun.

U međuvremenu je krivotvoreno i mjesto potpisivanja.

Zašto ovaj sporazum svi uporno zovu  „dejtonski“, a ne „pariski“, iako je svečano potpisan i pismeno garantovan u Jelisejskoj palati u Parizu? U evropskoj prijestonici krajem ’95. godine okupili su se predsjednici i premijeri velikih sila. Klinton, Kol, Mejdžor, Širak, Černomirdin, pred kamerama su stali iza sporazuma.

Prethodno, u vojnoj bazi Rajt Peterson, nepoznatoj izvan SAD, sem „zatočenih“  Slobe, Franje i Alije te političara iz BiH, nije bio nijedan značajan visoki američki funkcioner. A državni sekretar Voren Kristofer bio je toliko neupućen da je mislio da su „bosanski Srbi došli iz Srbije i zaposjeli Bosnu“.

Glavnu riječ je vodio viši službenik Stejt Departmenta zadužen za rad na balkanskom terenu. Ričard Holbruk je pokazao energiju i upornost u posredovanju između tri zaraćene strane u BiH, ali sadržaj sporazuma nije bio njegovo autorstvo. Znajući da su sve tri strane u BiH još prije rata bile prihvatile plan Žozea Kutiljera, portugalskog dilomate na službi u EU, Holbruk je naprosto prepisao taj tekst. I kao što je ambasador SAD Cimerman ’91. rekao Aliji da povuče paraf sa Kutiljerovog plana, tako mu je američki izaslanik Holbruk  ’95. rekao da vrati potpis na njegov plagijat istog sporazuma. U međuvremenu se odigrao krvav troipogodišnji građanski rat u BiH.

Alija Izetbegović i Ričard Holbruk

Međunarodni posrednici u BiH (Karington, Kutiljero, Vens, Oven, Stoltenberg) tek mnogo  kasnije su se odvažili da javno kažu da su Lisabonski, kao i sve kasnije evropske mirovne sporazume sabotirale SAD i, preko Izetbegovića, izazvale i produžavale rat. Cilj im je bio da pokažu da EU ne može da riješi problem u svom dvorištu bez upotrebe sile koju nije imala.

Čim su bombardovanjem srpskih položaja u BiH, SAD stekle argument da NATO pod komandom američkog generala ostane u Evropi, sporazum je mogao da bude potpisan.

Morao je da se zove Dejtonski umjesto Lisabonski da bi supersila prigrabila slavu tvorca najvećeg  diplomatskog  uspjeha poslije Drugog svjetskog rata, ali i da bi ga, kao svoje djelo, mogla da modelira po vlastitom nahođenju.

Čak i simbolična kompenzacija Evropljanima u vidu svečanog potpisivanja u Parizu, kasnije je zanemarena, a od najavljenog nastavka ceremonije u Londonu, Rimu i Moskvi potom se odustalo.

Na vrhuncu svoje globalne dominacije Amerikanci su bili pijani od moći. Podsjećali su na Čaplinovu parodiju Veliki diktator u kojoj se  Čarli igra sa zemaljskom loptom, prebacuje je sa noge na nogu i petom preko glave.

Pomahnitala Medlin Olbrajt je govorila: „Mi imamo pravo i da bombardujemo jer mi smo Amerika“. A na optužbu da je intervencija SAD ubila na hiljade iračke djece, lakonski jeodgovorila: „Isplatilo se.“

Amerikanci su zavađali da bi mirili ne samo u Bosni.

Cimerman je Aliji, uz „povuci paraf!“, objasnio da SAD, u skladu sa svojim vrijednostima, nikada neće podržati teritorijalno-etnički podijeljenu BiH, uključiv i onaj „dio koji Muslimani mogu prosperitetno kontrolisati“, ali da hoće cijelovitu državu u kojoj će Muslimani biti dominantna većina. A Hlobruk mu je, uz „sad hajde opet potpiši!“, objasnio da će se supersila naknadno pobrninuti da Srpska postane prazna ljuštura.

Visoki predstavnici zaista su zdušno radili na reviziji Aneksa 4, iliti ustava BiH. Pedi Ešdaun je bio najrevnosniji u otimanju nadležnosti, nametanju zakona, smjenama  funkcionera RS, te više od svih falsifikovao izvorni tekst dokumenta.

Kada su se vlast i opozicija u Srpskoj jedinstveno ispriječile protiv oduzimanja entitetske policije, proces centralizacije BiH je zaustavljen.

Ali pritisci, prijetnje i ucjene su nastavljeni: „Dejton je donio mir, ali ne i političko rješenje“; „Duh, a ne slovo Dejtona“; „Nedovršeni poslovi u Bosni“.

Vlast u RS je krenula u kontraofanzivu. Tokom više mandata Dodik vodi bitku za vraćanje otetih nadležnosti i ukidanje nametnutih zakona.

Bilo je nedoumica: da li nadležnosti vraćati pojedinačno ili sve odjednom, da li referendumom ili odlukom skupštine.

Na ključno pitanje šta ako Zapad i komšiluk odbiju rehabilitaciju izvornog Dejtona, SNSD je 2014. odgovorio deklaracijom: „Srpska će krenuti svojim putem“.

Da li to znači da će otići iz BiH, ili na svojoj teritoriji početi jednostrano da primjenjuje svoje izvorne nadležnosti?

Dodik kaže da je za takvu reakciju sve spremno.

Istovremeno, on povezuje status KiM u Srbiji sa statusom Srpske u BiH, ali i naglas sanja o ujedinjenju sa maticom. Važno je da svi znaju da Srpska ima alternative.

No, SAD su danas u „građanskom ratu“ između Trampa i „duboke države“. NJihovi zapadni saveznici otvoreno sumnjaju da će 21. vijek biti američki i okreću se kineskom putu svile i ruskim gasovodima.

Prema Makronu, niti je EU više šargarepa kojoj se valja nadati, niti je NATO štap od koga treba strepiti, a BiH je tempirana bomba. PIK pak upozorava da bi „ukidanje  odluka visokih predstavnika poništilo sve što je u međuvremenu urađeno u BiH“.

Narodna skupština RS donijela je odluku da sve institucije preispitaju šta je to „što

 je urađeno“, na koji način, pod kojim okolnostima i sa kakvim posljedicama. Na osnovu više nego dovoljnog iskustva, to nije donijelo baš ništa dobro ni Srpskoj ni odnosima u BiH.

Biće to razrađena platforma za konkretnu političku akciju

Pošto se Srpska poziva na izvorni izvorni/originalni Aneks 4, odnosno Ustav BiH onda ovo što se primjenjuje treba već sada zvati: Ešdaunov falsifikat nastao na Holbukovom plagijatu sa lažnom adresom zadnja pošta Rajt Peterson.

Ta sintagma ogoljuje mehanizam i vinovnike zločina protiv mira u BiH, pa i kreatore i čuvare nemoguće države.

Da nazovemo stvari pravim imenom: Srpska je zapravo i ovog  21. novembra slavila Kutiljerov evropski sporazum potpisan u Jelisejskoj palati. U Sarajevu, opet, već po tradiciji nastoje da zaborave ga je Alija dva puta potpisao – jednom u Lisabonu, drugi put u Parizu.

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar