Komentari

Kecmanović: Zar je Bakir tek sada otkrio da je Herceg-Bosancima draža Hrvatska nego BiH?!

U ZAGREBU SU HTJELI ISPRED NEUMA I NADVOŽNJAK I PODVOŽNJAK, A GRADIĆE – MOST...
  • Nema spoljnopolitičkog povoda a da tri člana Predsjedništva BiH nemaju oprečne stavove, tako da u nedostatku konsenzusa, zajednički ministar spoljnih poslova i nema posla, sem ako ne uradi nešto krišom. Evo, recimo, niko ne zna ko je pozvao ministra nepriznatog Kosova Pacolija u BiH, niti ko je svjetskoj ruskoj književnoj zvijezdi Prilepinu zabranio da dođe u Srpsku. O izgradnji Pelješačkog mosta se, naprotiv, sve zna, ali ni to ne pomaže
  • Ako već i Herceg-Bosanci više gube nego što dobijaju izgradnjom mosta (kao što se u Sarajevu tvrdi), zašto onda Čović navija za most? E, u tome i jeste kvaka: ne radi to iz lokalnog interesa, nego iz nacionalnih emocija prema matici. Kao što Bošnjaci u Sarajevu i Pazaru zajedno sa Sultanom Tajipom viču „Bosna je Turska!“, tako i Hrvati sa Kolindom šapću: „Herceg-Bosna je Hrvatska“
  • Uostalom, da je realizovana konfederacija Federacije sa Hrvatskom, što je potpisano Vašingtonskim sporazumom, problema ne bi ni bilo! Neumska rivijera bi bez ikakvih nadvožnjaka, podvožnjaka i mostova bila dio jedne konfederalne države Hrvata i Bošnjaka, a Srpskoj ostavljena mogućnost da se „pridruži“… Eh, da se Vašington nije predomislio…

Piše: Nenad KECMANOVIĆ

„ČLAN Predsjedništva BiH direktno se stavio na stranu Hrvatske u sporu oko Pelješačkog mosta?!“ – optužio je Bakir Izetbegović svoga kolegu u Predsjedništvu BiH Dragana Čovića.

Dobro jutro, Kolumbo!Da li je moguće da je Bakir tek krajem ljeta 2018. otkrio da je Herceg-Bosancima draža Hrvatska nego BiH?!

Nema spoljnopolitičkog povoda a da tri člana Predsjedništva BiH nemaju oprečne stavove, tako da u nedostatku konsenzusa, zajednički ministar spoljnih poslova i nema posla, sem ako ne uradi nešto krišom. Evo, recimo, niko ne zna ko je pozvao ministra nepriznatog Kosova Pacolija u BiH, niti ko je svjetskoj ruskoj književnoj zvijezdi Prilepinu zabranio da dođe u Srpsku.

O izgradnji Pelješačkog mosta se, naprotiv, sve zna, ali ni to ne pomaže.

Još 1971, u vrijeme „maspoka, poznati književnik i hrvatski nacionalista Petar Šegedin je tada još uvijek socijalističku federalnu Republiku Hrvatsku, zbog teritorijalnog prekida od 23 kilometra oko Neuma, samosažaljivo nazvao „novi Pakistan“.

Poslije dužeg premišljanja Tito je „hrvatsko proljeće“ energično zaustavio. Ali, „najveći sin jugoslovenskih naroda“ istom prilikom se prvi put izjasnio kao „sin hrvatskog naroda“ i time nagovijestio da će, naknadno, Ustavom iz 1974. maspokovcima ispuniti gotovo sve želje.

„Gotovo sve“, jer je „meki trbuh“ Hrvatske koji su naseljavali Srbi i koji je bezmalo cijepao „lijepu našu“ na dvije polovine, ostavio svom generalu Tuđmanu da riješi „Olujom“.

Spajanje primorskih dijelova Hrvatske, među koje se uklještila BiH, vrhovnik Franjo ostavio je nasljednicima.

Pripreme su počele još u toku rata. Za frtalj mirnodopske cijene pokupovane su srpske kuće po Neumu. Tako je ojačana prednost u nepokretnostima i vlasnicima u odnosu na bošnjačke vikendaše ako se ukaže prilika za referendum o pripajanju Hrvatskoj. A odmah poslije rata otvorena je priča i o povezivanju dubrovačke općine, koja seže sve do Stona na Pelješcu, sa glavninom teritorije Hrvatske.

Licitirano je o izgradnji eksteritorijalnog nadvožnjaka koji bi petnaestak kilometara išao iznad, odnosno podvožnjaka koji bi išao ispod neumske obale. Završilo se na izgradnji mosta.

U Sarajevu je odmah formirana ekspertska komisija na čelu sa akademikom Bušatlijom, koja je pripremila iscrpnu analizu kakve će sve okeanografske, astronomske i metafizičke štete Pelješački most nanijeti Bosni. No, ako ćemo ozbiljno, taj most bi jedino mogao da ugrozi ulazak prekookeanskih brodova u Neumski zaliv, ali zbog njegove nedovoljne dubine i širine, tu ionako ne mogu da uplove ni brodovi srednje veličine.

Zato je socijalistička BiH, i u vrijeme najvećeg samopouzdanja participirala u gradnji luke u Pločama u Hrvatskoj, a nije gradila svoju.

A šta će od mosta dobiti Herceg-Bosna? – Samo štetu. Bez mosta, kratko i usko herceg-bosansko primorje za Zagreb ima kapitalni strateški značaj nezaobilazne spone sa Dubrovnikom. Sa mostom, hercegbosanska rivijera oko Neuma postaje slijepo crijevo, iliti sarajevsko kupalište koje mostarski, čapljinski, stolački i drugi Hrvati po tradiciji zaobilaze i ljetuju na „mare nostro“.

No, šta god BiH, FBiH, Bošnjaci i Herceg-Bosanci, mislili o Peljašačkom mostu, Hrvatska će taj projekat realizovati.

Povezuje svoju teritoriju, trasa kroz međunarodne vode objektivno ne ugrožava interese BiH. Već je dobila namjenski kredit Evropske banke, članica je EU. I što je najvažnije, Bošnjaci naivno vjeruju da će, budu li poslušni, i BiH biti primljena u EU, pa će već poslije izbora leći na rudu Zagreba.

Profesor Muhamed-Tunjo svoje sunarodnike već sokoli na popuštanje podsjećanjem na „tradicionalnu bošnjačku velikodušnost“:

„Bosna je pomorska sila. Pelješac je poklonila Mlecima, Herceg Novi Crnoj Gori …“

Činjenica je, međutim, da je Ali-paša Rizvanbegović prodao prethodno otetu srpsku zemlju, uključiv i crkvu u Stonu, zadužbinu Nemanjića i jedan od najstarijih srpsko-pravoslavnih hramova. Ali, reći da je Bosna danas pomorska sila, bilo bi isto kao i da je Srbija pomorska velesila. Zaista, da prije nekoliko stotina milenijuma nije nestalo Panonsko more, Kalemegdansku tvrđavu bi sada zapljuskivali morski talasi, pa ne bi zakupljivala dokove u Solunu.

No, ako već i Herceg-Bosanci više gube nego što dobijaju izgradnjom mosta, zašto onda Čović navija za most? E, u tome i jeste kvaka: ne radi to iz lokalnog interesa, nego iz nacionalnih emocija prema matici. Kao što Bošnjaci u Sarajevu i Pazaru zajedno sa Sultanom Tajipom viču „Bosna je Turska!“, tako i Hrvati sa Kolindom šapću: „Herceg-Bosna je Hrvatska“.

Najzad, da je realizovana konfederacija Federacije sa Hrvatskom, što je potpisano Vašingtonskim sporazumom, ovog problema ne bi ni bilo! Neumska rivijera bi bez ikakvih nadvožnjaka, podvožnjaka i mostova bila dio jedne konfederalne države Hrvata i Bošnjaka, a Srpskoj ostavljena mogućnost da se „pridruži“.

Eh, da se Vašington nije predomislio..

 

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar