Komentari

Vranješ: U bošnjačkom orvelovskom horu protiv 9. januara Hadžiomerović i Suljagić, ali i – Bursać

U ROMANU «1984.»POSTOJE SEANSE «DVA MINUTA MRŽNJE» - U BiH PREMA SRBIMA TRAJU MNOGO DUŽE
  • Sezonu sarajevskog izliva mržnje 2019. otvorio je novinar Bakir Hadžiomerović u autorskom tekstu za „Dnevni avaz” pod naslovom „Ne volim (deveti) januar!” ovako je najavio slavljenje Dana Republike Srpske: „Dvadeset i sedma godišnjica oružane pobune političkih vampira – čija je supstanca neporecivo historijski skončala u statusu presuđenih ratnih zlikovaca – ponovo će banjalučke ulice pretvoriti u šovinističko poprište za veličanje agresije, zločina i mržnje”
  • Ipak, nagradu za šovinistu godine osvojio je Emir Suljagić iz Građanskog saveza sa tvitom:  „Jao kakav bal vampira se odvija pod haštagom #9januar… Ko god misli da ovo ne znači ništa, da nije riječ o najavi novih klanja, te da na ovo ne treba reagovati je ili suicidna budala ili obično četničko smeće. U ovim uniformama su nam ubijali djedove, potom očeve, a ovo je obećanje da će i djecu”
  • U pogledu šovinističkih izliva nisu zaostajali ni tzv. „vonabi” Bošnjaci, pa tako Dragan Bursać kolumnista Aldžazire u autorskom tekstu pod nazivom „Naci-žurka u slavu tvorevine nastale na genocidu i zločinima” između ostalog piše: „Živi grad (Banjaluka) svoj urbicid, elitocid, svoja protjerivanja nesrba, živi takozvana republika negiranje genocida, zločina i istrebljenja, koji su u njeno ime počinili baš njeni osnivači. Pa se i dalje slavi nakazni rođendan tvorevine u čije ime su počinjene najveće gnusobe nakon Drugog svjetskog rata”
  • Ne čudi što je u takvoj atmosferi Svjetlana Topalić, urednica BHT1, na svojoj koži osjetila salvu prijetnji i uvreda kada se usudila da u „slobodarskom” Sarajevu tvitne „Srećan ti rođendan, Republiko!”. Njen posao nije da ima svoj stav, da ima svoj sistem vrijednosti, njeno je da služi distopijskom okruženju, inače ode glava. Šizofreno zar ne?

Piše: Aleksandar VRANJEŠ

OPISUJUĆI distopijsko društvo fiktivne Okeanije, Orvel u romanu „1984.” skicira jednu tehniku indoktrinacije u vidu seanse pod nazivom „Dva minuta mržnje”.

Učesnici zauzimaju svoja mjesta u dvorani najsličnijoj bioskopu dok se sa velikog „telekrana” emituje audio-vizuelna projekcija s ciljem izazivanja snažnih negativnih reakcija. Seansa počinje emitovanjem nesnošljivog škripavog zvuka od kojeg su „trnuli zubi i kostrešile se dlake na potiljku”, da bi se potom na ekranu pojavilo lice narodnog neprijatelja Emanuela Goldštajna praćeno govorom usmjerenim protiv političkog sistema i dominantnih vrijednosti Okeanije.

Publika već nakon trideset sekundi programa počinje da iskaljuje gnjev, da bi početkom drugog minuta mržnja dosegla svoj vrhunac. Svi bi poskakali na stolica i galamili bi iz sveg glasa, uzvikijući pogrdne riječi ne bi li nekako nadjačali glas narodnog neprijatelja koji im je prkosio sa ekrana. Izlivi bijesa praćeni zgrčenim izrazima lica, udaranje rukama u stolice i nogama o pod, predstavljali su vrhunac seanse „Dva minuta mržnje”.

Orvel piše da je „stravično bilo to što čovjek nije bio primoravan da se pretvara, naprotiv, bilo je nemoguće neučestvovati” u seansi, a „odvratna ekstaza straha i osvetoljublja, želja za ubijanjem, za mučenjem, za razbijanjem tuđih lica maljevima, počela bi da struji kroz cijelu grupu kao elektricitet, pretvarajući čovjeka i protiv njegove volje u ludaka koji se kezi i vrišti”.

Sličan delirijum možemo da identifikujemo kod bošnjačke javnosti tokom svakog obilježavanja Dana Republike Srpske, ali i drugih praznika i svetkovina, jedina razlika je što kod Orvela seansa traje samo dvije minute.

Sezonu sarajevskog izliva mržnje 2019. otvorio je novinar Bakir Hadžiomerović koji je u autorskom tekstu za „Dnevni avaz” pod naslovom „Ne volim (deveti) januar!” najavio slavlje Dana Republike Srpske: „Dvadeset i sedma godišnjica oružane pobune političkih vampira – čija je supstanca neporecivo historijski skončala u statusu presuđenih ratnih zlikovaca – ponovo će banjalučke ulice pretvoriti u šovinističko poprište za veličanje agresije, zločina i mržnje.” Dodao je da je 9. januar: „K’o naručen za antibosanskohercegovačka djelovanja i nesankcionirane protivustavne aktivnosti. Trenutak (veliko)srbovanja i podvođenja masovnih zvjerstava pod patriotizam. Za režirano veličanja ubica i zapišavanje etnički očišćenih teritorija…”.

Ipak nagradu za šovinistu godine osvojio je Emir Suljagić iz Građanskog saveza objavivši komentar na svom tviter profilu:  „Jao kakav bal vampira se odvija pod haštagom #9januar. Kakvo slavljenje, kakvo veličanje klanja, zapravo inauguracija klanja kao životnog stila, kakvo uriniranje po masovnim grobnicama, kakav zalog za najmračniju budućnost zamislivu..”, dodajući uz nekoliko fotografija sa svečanog defilea: „Ko god misli da ovo ne znači ništa, da nije riječ o najavi novih klanja, te da na ovo ne treba reagovati je ili suicidna budala ili obično četničko smeće. U ovim uniformama su nam ubijali djedove, potom očeve, a ovo je obećanje da će i djecu”.

Emir Suljagić

Nešto umjereniji bio je reditelj Dino Mustafić koji je na svom tviter profilu objavio: „Godinama se plete emotivna zamka prema Srbima u RS-u kako je ta zemlja, nastala na masovnim grobnicama, ipak „otadžbina”, pa kakva god bila i šta god činila, zaslužuje neku vrstu odbrane i pomoći; ne – jedina je pomoć nestanak Zla koje je izrodila. To je moja misao za „praznični” dan!”

U pogledu šovinističkih izliva nisu zaostajali ni tzv. „vonabi” Bošnjaci, pa tako Dragan Bursać kolumnista Aldžazire u autorskom tekstu pod nazivom „Naci-žurka u slavu tvorevine nastale na genocidu i zločinima” između ostalog piše: „Živi grad (Banjaluka) svoj urbicid, elitocid, svoja protjerivanja nesrba, živi takozvana republika negiranje genocida, zločina i istrebljenja, koji su u njeno ime počinili baš njeni osnivači. Pa se i dalje slavi nakazni rođendan tvorevine u čije ime su počinjene najveće gnusobe nakon Drugog svjetskog rata.”

Dragan Bursać

Uz sve ovo treba dodati na hiljade anonimnih komentara po portalima i društvenim mrežama čije artikulacije najviše podsjećaju na vrhunac Orvelove sesije mržnje.

Većina ovih izliva mržnje je već viđana.

Svjedočili smo prošle godine sličnim reakcijama na Dan Republike Srpske praćene i teorijama zavjere o paravojsci, ruskom uticaju, Srbskoj časti, parabezbjednosnim jedinicama, nabavci oružja itd., koje su dobacile od lokalnog portala (finansiranog od USAID) do „apostola profesionalnog novinarstva” iz redakcija Gardijana i Vašington posta.

I, ono što je najinteresantnije, nakon nekoliko nedelja podizanja tenzija i mržnje, pljuvanja Republike Srpske i pokušaja da se tim teorijama zavjere izazove nekakva međunarodna intervencija, više o tome nema ni riječi. Više nema opasnosti od srpskih paravojnih formacija koje će uz rusku podršku i onih 2.500 pušaka napraviti haos na Balkanu. Jedino što je ostalo jeste ljaga na imenima novinara, od Žurnala do Gardijana.

Međutim, ne treba imati sumnju da će sarajevski teoretičari zavjera po raznim USAID portalima nastaviti sa svojim konfabulacijama namjenjenim prije svega za one orvelovske „minute mržnje” kojima svakodnevno podvrgavaju svoju javnost. Tako da u ovoj godini možemo očekivati nastavak sage o paravojsci, samo ovaj put možda iz reda bajkera jer su 9. januara prodefilovali i „Noćni vukovi” što je sigurno već bio „okidač” da Avdo uzme plajvaz i počne da slaže novu teoriju zavjere koja bi otprilike mogla da sadrži sljedeće elemente: Svečani defile specijalnih jedinica + Despot + Noćni vukovi koji imaju veze sa Rusijom = Republika Srpska pravi nove paravojne motorizovane jedinice uz pomoć Ruske Federacije koje će da osvoje Balkan!

Sve u svemu, živimo u jednoj distopijskoj realnosti disfunckionalne državne zajednice znane kao BiH u kojoj se na svakodnevnom nivou smjenjuju „minute mržnje” i umjetne priče o suživotu i zajedničkoj budućnosti. Kada bi se kojim slučajem pojavio neki „Deus ex Machina“ da predloži krajnje logično rješenje – da se mirno raziđemo, jer očigledno ovakav suživot ne funkcioniše – vjerovatno bi bio premlaćen i razapet na sred Marijin dvora. I vjerovatno bi u broju udaraca prema Deusovoj glavi prednjačio Emir Suljagić sve u strahu od „novog klanja”.

Zato ne čudi što je u takvoj atmosferi Svjetlana Topalić, urednica BHT1, na svojoj koži osjetila salvu prijetnji i uvreda kada se usudila da u „slobodarskom” Sarajevu tvitne „Srećan ti rođendan, Republiko!”.

Njen posao nije da ima svoj stav, da ima svoj sistem vrijednosti, njeno je da služi distopijskom okruženju, inače – ode glava.

Šizofreno zar ne?

 

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar