RS i matica

Ne postoji ni jedan razlog da Srpska uđe NATO, a mnogo – da to nipošto ne učini

TRIBINA „ZAŠTO SRPSKA NEĆE U NATO?“ U ORGANIZACIJI SoS I PREDSTAVNIŠTVA RS U SRBIJI

Foto: Medija centar Beograd

  • Mlađen CICOVIĆ: Sve su veći pritisci na Srbe i Srpsku da odustanu od sebe i pristanu da BiH bude učlanjena u NATO i veoma su uporedivi sa onim pritiscima koji su sa iste strane stizali u vrijeme kada su Srbi u BiH bili za ostanak u Jugoslaviji, a druga dva naroda za tzv. „nezavisnu Bosnu i Hercegovinu“      
  • Slobodan ANTONIĆ: U Crnoj Gori je jedan NATO lobista rekao da uopšte nije važno šta narod misli i što je samo 10 odsto u Crnoj Gori bilo za članstvo. Provukli su ulazak u NATO kroz parlament. U Republici Srpskoj to ne može, jer su sve parlamentarne stranke u RS su protiv NATO. Dalje, u Predsedništvu BiH nema preglasavanja, pa je dovoljno da srpski član stavi veto i da se ne može ići dalje u NATO integracijama
  • Aleksandar VRANJEŠ: Zašto Bošnjaci baš u NATO vojnom savezu vide jedinu garanciju za opstanak BiH? Odgovor je vjerovatno isti kao i na pitanje zašto namjenska industrija u FBiH tajno proizvodi višak naoružanja – očigledno bošnjačka politička elita na čelu sa SDA vidi disciplinovanje Republike Srpske jedino uz prijetnje silom, nikako uz politički dogovor
  • Nenad KECMANOVIĆ: NATO služi za desuverenizaciju malih zemalja, ali istovremeno i za proširenje suvereniteta velikih. Stacioniranje baza NATO-a u Srpskoj značilo bi rušenje njenog suvereniteta, koji se po definiciji zasniva na monopolu domaće sile unutar njenih granica. Narod u Srpskoj je prema svim istraživanjima plebiscitarno protiv ulaska u NATO i zato što bi to – naspram vojne neutralnosti „matice“ Srbije – otvorilo mogućnost da se Srbi nađu sa dvije strane fronta
  • Aleksandar PAVIĆ: Uloga NATO pakta je da bude oružje novog totalitarizma koji svoje aktivnosti krije iza parola o odbrani demokratije i demokratskih vrijednosti. NATO nastoji da usisa preostali prostor bivše SFRJ, na način koji podseća na ponašanje Nemačke 1930-ih godina
  • Darko TANASKOVIĆ: Članstvo u NATO i moralno je neprihvatljivo jer postoji snažan kolektivno-psihološki otpor izazvan bombardovanjem SRJ, a zapravo intervencijom protiv srpskog naroda.  Taj argument prihvataju i na Zapadu, te ga se ne smemo odreći. Time bismo dali legitimaciju zločinu koji je 19 država NATO-a počinilo pre dvadeset godina
  • Predrag ĆERANIĆ: Ne vjerujem da će Izetbegović ući u bilo koju vlast bez MAP. Oružane prijetnje će takođe postojati. Pritisak na Srbiju oko Kosova će takođe postojati. Mi moramo da odbranimo teritoriju i narod i da se još jače povežemo sa onim zemljama koje su nam prijatelji, kao Rusija i Kina, ali i one zemlje u EU koje žele da povrate svoj suverenitet
  • Miroslav LAZANSKI: NATO hoće ovaj prostor jer neće sivu zonu nepokrivenosti na ovim prostorima u slučaju sukoba sa Rusijom. RS ne treba da uđe u NATO i treba da se drži vojne neutralnosti. Pritisak na RS će se nastaviti, a pritisak na Srbiju je već svakodnevan i jak. Kažu da poštuju našu neutralnost i to ponavljaju svaki dan. Da to stvarno misle, to ne bi stalno ponavljali

NE postoji baš ni jedan razlog zbog kojeg bi Republika Srpska trebalo da se priključi NATO paktu, a mnoštvo je razloga zbog kojih to nipošto ne bi trebalo da učini – poručeno je sa tribine „Zašto Srpska neće u NATO?“, koju su u beogradskom Medija centru zajednički organizovali informativni portal Sve o Srpskoj i Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji.

Na tribini su govorili Slobodan Antonić, Aleksandar Vranješ, Nenad Kecmanović, Aleksandar Pavić, Darko Tanasković i Predrag Ćeranić i Miroslav Lazanski. Moderator tribine je bio urednik portala Sve o Srpskoj,Đuro Bilbija koji je na početku ukazao da je cilj postojanja NATO bio da Njemačka bude unutra, a SSSR (Rusija) vani, dok bi u slučaju Srbije i Republike Srpske to značilo da Srbija bude od kontrolom, a RS i da gubi dodatna ovlašćenja iz Dejtonskog sporazuma.

Uvodnu riječ imao je šef Predstavništva RS u Srbiji Mlađen Cicović, koji je ukazao da su sve veći pritisci na Srbe i Srpsku da odustanu od sebe i pristanu da Bosna i Hercegovina bude učlanjena u NATO i da su veoma uporedivi sa onim pritiscima koji su sa iste strane stizali u vrijeme kada su Srbi u Bosni i Hercegovini bili za ostanak u Jugoslaviji, a druga dva naroda za tzv. „nezavisnu Bosnu i Hercegovinu“.

– Ona nastojanja i oni pritisci pretvorili su se u rat. A četvrt vijeka kasnije, postalo je skoro svejedno jesu li oni koji su svo to vrijeme uporno i sistematski urušavali sporazum mira i održivog suživota u Bosni i Hercegovini radili to da bi BiH bila država stalne napetosti i izvora destabilizacije regiona, ili su svo vrijeme radili na tome da ono što protiv Srba nisu uspjeli da završe u ratu – poslije rata ostvare raznim pritiscima, ucjenama, silovanjem prava i razuma. Kažem skoro da je svejedno sad kad je očigledno da bi ulazak Bosne i Hercegovine u NATO značio i nestanak Republike Srpske, rekao je na početku Cicović.

Mlađen Cicović

On je podsjetio da je Narodna skupština Republike Srpske Rezolucijom o vojnoj neutralnosti obavezala sve srpske političare i sve srpske političke stranke i partije Republike Srpske da nikad, nikako i nigdje ne učine ništa što bi bilo u suprotnosti sa tom rezolucijom.

NATO, kako je rekao, svjesno i namjerno ignoriše Rezoluciju Skupštine RS o vojnoj neutralnosti, što znači da ne želi da gubi vrijeme i osvrće se na bilo šta što bi moglo da uspori ili onemogući potčinjavanje cijelog Balkana svojoj komandi – upozorio je Cicović i dodao:

„U takvom stanju stvari vrlo je vjerovatno da bi NATO lako priznao referendum Hrvata i Bošnjaka kao referendum Bosne i Hercegovine iako na njemu ne bi učestvovali Srbi i Republika Srpska. Bilo bi, dakle, kao što je bilo i 1992. godine kad je okrnjeni, nevažaći referendum učinio ono što je učinio“.

Ukazao je da su „crnogorski“ i „makedonski“ scenario možda već i napisani i da je moguće da se uveliko uvježbavaju načini na koje će neko izgovoriti ono što NATO alijansi potrebno kao povod za takav scenario.

On je na kraju ocijenio da Dejton omogućuje zaštitu srpskih nacionalnih interesa, te da treba raditi upravo na vraćanju nadležnosti koje je RS po tom sporazumu imala u izvornom obliku, a koje su joj bespravno oduzete pod pritiskom tzv. Međunarodne zajednice i visokih predstavnika.

Slobodan Antonić

Slobodan Antonić je podsjetio da je 2009. godine Nebojša Radmanović, tadašnji član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske potpisao formalni zahtjev BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP). Međutim, deset godina poslije – sve političke snage u RS su protiv ulaska BiH u NATO i za to, kako je ocijenio Antonić, imaju brojne razloge.

„Sećamo se kako je u Crnoj Gori jedan lobista rekao da uopšte nije važno šta narod misli, i što je samo 10 odsto u Crnoj Gori bilo za članstvo. Provukli su ulazak u NATO kroz parlament. U Republici Srpskoj to ne može, jer su sve parlamentarne stranke u RS su protiv NATO. Dalje, u Predsedništvu BiH nema preglasavanja, pa je dovoljno da srpski član stavi veto i da se ne može ići dalje u NATO integracijama. Drugo pitanje bi bilo – ko bi ugrožavao vojno BiH pa da joj treba ulazak u NATO. Prema Dejtonu, garanti mira su nuklearne sile, islamske zemlje, EU, SAD, Rusija i Francuska, a to znači da je nemoguće zamisli situaciju gde bi teritorijalni integritet BiH bio vojno ugrožen“, ukazao je Antonić.

Aleksandar Vranješ je rekao da, iako je američki ambasador u Sarajevu mnogo puta ponovio da su SAD garant suvereniteta BiH, to za SDA izgleda nije dovoljno i postavio pitanje: zašto Bošnjaci baš u NATO vojnom savezu vide jedinu garanciju za opstanak BiH?

Aleksandar Vranješ

„Odgovor je vjerovatno isti kao i na pitanje zašto namjenska industrija u FBiH tajno proizvodi višak naoružanja – očigledno bošnjačka politička elita na čelu sa SDA vidi disciplinovanje Republike Srpske jedino uz prijetnje silom, nikako uz politički dogovor. Dakle, NATO i višak naoružanja treba da svedu srpske političke interese u BiH na „pravu“ mjeru po bošnjačkim standardima. Zato aktivacija MAP-a nije samo još jedan od apstraktnih uslova za neke daleke i neizvjesne integracije, kao što je slučaj sa EU. Aktivacija MAP-a za SDA je suštinsko pitanje budućeg konačnog postavljanja Republike Srpske u okvire po bošnjačkim mjerilima“, zaključio je Vranješ.

On je, međutim, ukazao na to da je srpska strana svjesna ovog poimanja uloge NATO pakta i izrazio uvjerenje da do aktivacije MAP-a neće doći. Štaviše, Vranješ je upozorio i da će svako dalje insistiranje na NATO integracijama dovesti u pitanje opstanak dejtonske BiH.

„U Federaciji se pravi popis vojno sposobnih Bošnjka koji nisu prošli obuku, a nas to posebno zabrinjava. Kao i ta činjenica da se višak naoružanja negdje skladišti za ne daj Bože, odnosno kao vid komunikacije sa Republikom Srpskom. Na žalost, ima srpskih političara kao Mektić, koji je rekao da bi volio da i RS i Srbija uđu u NATO, što je žalosno. Međutim, RS će nastaviti da se opire ulasku u NATO, a pitanje je da li BiH može da se oporavi od situacije koja nastaje kao posljedica ovog insistiranja“, naveo je Vranješ.

Nenad Kecmanović je ukazao na deset razloga zbog kojih Republika Srpska nikada ne bi smjela da se priključi NATO-u.

Nenad Kecmanović

„Narod u Srpskoj je prema svim istraživanjima plebiscitarno protiv toga. Drugi, Narodna skupština Srpske je jednoglasno donijela rezoluciju protiv priključenja. Treći, ulazak Srpske u NATO naspram vojne neutralnosti „matice“ Srbije otvara mogućnost da se Srbi nađu sa dvije strane fronta. Četvrti, kao članica NATO-a u obnovljenom Hladnom ratu na ivici vrućeg, Srpska bi postala neprijatelj prijateljskoj Rusiji. Peti, u Srpskoj bi bilo stacionirano vojska i naoružanje NATO-a pa bi postala legitimna meta moćnih ruskih raketnih sistema. Šesti, NATO odavno nije odbrambeni nego ofanzivni vojni savez koji operiše po cijelom svijetu i srpski vojnici bi ubijali i ginuli u intervencijama u zemljama koje ne ugrožavaju RS. Sedmi, NATO je tokom 90-ih bombardovao Srbe i u Srpskoj i u Srbiji pa bi priključivanje toj organizaciji asociralo na švedski sindrom patološke emotivne identifikacije za neprijateljem. Osmi, od bombardovanja Srpske jesu prošle dvije decenije, ali kako da zaboravimo srpske žrtve osiromašenog uranijuma i danas ginu pokošene malignim oboljenjima? Deveti, članarina za NATO od 2 odsto BDP-a je preskupa i za razvijene evropske zemlje koje je zato neredovno izmiruju, a za siromašnu Srpsku bi tek bila nepodnošljivo finansijsko opterećenje. Deseti, stacioniranje baza NATO-a u Srpskoj značilo bi rušenje njenog suvereniteta, koji se po definiciji zasniva na monopolu domaće sile unutar njenih granica“.

On je ukazao i na mogući problem ulaska Srbije i NATO poslije koga bi se to očekivalo i od Republike Srpske poslije matice, te podsjetio i istakao da „Srbija i Srpska devedesetih godina nisu pristale da plate reket NATO paktu i da su zbog toga bombardovane osiromašenim uranijumom“.

„Sad je Republika Srpska opet dobila ponudu i opet bi nam se moglo obiti o glavu. Međutim, „mali Rusi“ bi, ako bi ušli u NATO, bili peta kolona, i zato su u NATO pristali na neutralnu poziciju Srbije“, zaključio je Kecmanović.

Ne treba zaboraviti, kako je ukazao, ni da NATO služi za desuverenizaciju malih zemalja, ali istovremeno i za proširenje suvereniteta velikih.

Aleksandar Pavić

Aleksandar Pavić je ocijenio da je uloga NATO pakta da bude oružje novog totalitarizma koji svoje aktivnosti krije iza parola o odbrani demokratije i demokratskih vrijednosti, te da je novim masovnim naoružavanjem, nastavkom širenja prema Rusiji i kršenjem obećanja datim rukovodstvu SSSR da se neće širiti dalje na istok, ponovo destabilizovao Evropu i cio evroazijski prostor.

NATO je, prema njegovim riječima, postao „glavni rušitelj međunarodnog prava“, inicirajući nezakonito bombardovanje SRJ 1999. godine, a njegove vodeće države-članice su učestvovale u drugim agresijama na suverene države koje su samo donijele nove žrtve, stradanja i destrukciju, između ostalog u Iraku, Siriji i Libiji.

„NATO nastoji da usisa preostali prostor bivše SFRJ u svoje redove, na način koji podseća na ponašanje Nemačke 1930-ih godina, uz pomoć iskonstruisanog ”državnog udara” u Crnoj Gori i izigravanja demokratije u Makedoniji. U isto vreme, predstavnicima NATO država su usta puna ”demokratije”, ”vladavine prava”, i oni pokušavaju da svoje zaoštravanje odnosa prema Rusiji i, sve više, Kini, predstave kao ”sukob suprotstavljenih vrednosti”. Međutim, ponašanje NATO prema SRJ, Rusiji, Crnoj Gori i Makedoniji najdirektnije negira tu projektovanu sliku“, rekao je Pavić.

On je istakao da Rusija, Kina i druge države koje se zalažu za novi, multipolarni poredak zasnovan na ravnopravnosti država i međunarodnom pravu, ne ugrožavaju srpsku državnost, te da je srpski interes da se srpski narod sa obe strane Drine svrsta uz osvjedočene prijatelje, a ne uz neprijatelje. Sem toga, kako je ukazao Pavić, Srbima su vrijednosti kao što su multipolarizam, nemiješanje u unutrašnje stvari drugih država i poštovanje međunarodnog prava – mnogo bliže od NATO vrijednosti – militarizma, unilateralizma, gaženja međunarodnog prava i gušenja slobodnih medija i slobode izražavanja.

„RS i Srbija ne pripadaju tom sistemu antivrednosti koji nasilno širi po svetu NATO pakt. Srbi nikad nisu bili na pogrešnoj strani istorije, pa neće ni sada“, zaključio je Pavić.

Darko Tanasković je ukazao na „visok stepen rasrbljenosti političkih elita“ u nekim dijelovima srpskog narodnog korpusa i na potrebu da Srbija i Republika Srpska moraju imati „usklađeni pristup realnosti NATO-a na Balkanu i uopšte“.

Darko Tanasković

Povodom argumenata da i srpski narod treba da stupi u NATO jer je okružen državama NATO-a, ili zato što bi NATO bio garant sigurnosti, pa čak i omogućio ubrzavanje evrointegracija, Tanasković je rekao da te argumente ne treba olako odbaciti, već da se nasuprot njih moraju postaviti argumenti koji govore u prilog „vojnoj neutralnosti uz održavanje, do moguće mere, korektnih, pa u nekim segmentima i partnerskih odnosa sa zemljama Atlantskog saveza“.

On je posebno ukazao da je članstvo u NATO moralno neprihvatljivo, odnosno da postoji snažan kolektivno-psihološki otpor izazvan bombardovanjem SRJ, „a zapravo intervencijom protiv srpskog naroda“.

„Taj argument prihvataju i na Zapadu, te ga se ne smemo odreći. Time bismo dali legitimaciju zločinu koji je 19 država NATO-a počinilo pre dvadeset godina“, rekao je Tanasković.

On je posebno skrenuo pažnju na argument da bi NATO srpskom narodu garantovao bezbjednost i ukazao je da jedino ugrožavanje bezbjednosti o kome govori NATO dolazi, prema tvrdnjama iz Alijanse, od „malignog ruskog uticaja na Balkanu“).

„Rusofobija je bila i ostala najsnažniji motiv za ulaženje pod NATO kišobran bivših istočnoevropskih i nekih balkanskih država. A Srbima ne samo da ne preti nikakva opasnost od strane Rusije, već je, sasvim suprotno, RF najvažniji srpski saveznik na međunarodnom planu, uključujući i kontekst bezbednosnih pretnji i rizika. Kakva logika može voditi Srbe da se opredele protiv svog glavnog saveznika, prilazeći onima u čije dobre namere i prijateljstvo imaju mnogo razloga da sumnjaju? A što se bezbednosne idile unutar Atlantskog saveza tiče, nije uopšte sigurno da bi ona u regionalnim koordinatama za Srbe bila uspostavljena, sem ukoliko bi se spremno i trajno odrekli nekih svojih vitalnih državno-nacionalnih interesa. Da li se, recimo, Grčka definitivno prestala osećati ugroženom od Turske zato što su obe države članice istog vojnog saveza?“, rekao je Tanasković.

Tanasković je na kraju zaključio da Srbi jesu na „liniji vatre“, kako je to rekao Džon Keri, ali da ni sa te pozicije članstvo u nije opredjeljenje koje bi uz žrtve i zarad bolje budućnosti, uopšte trebalo uzimati u obzir.

Predrag Ćeranić

Predrag Ćeranić je ocijenio da – iako je Tramp rekao da je NATO anahrona organizacija koju treba ukinuti – NATO ipak nastoji pod svoje okrilje da primi nove članice i pri tome mu se strahovito žuri.

Pošto je, kako je rekao, u fokusu interesovanja Alijanse upravo Zapadni Balkan, a pošto ni građani Makedonije, Crne Gore i Republike Srpske ne žele u NATO, postavlja se pitanje – zašto NATO toliko želi njih, odnosno sa kim to NATO hoće da ratuje pa su ovom vojnom savezu potrebne i balkanske zemlje?

„NATO se sve više deklariše kao politička organizacija koja brine o izborima i naglašava interes da ih pomno prati. Političko krilo NATO pakta postalo je jače od vlada zemalja EU, a migranti najnovije oružje za uništenje evropskih država i naroda. Migranti su dio inženjeringa kojim se žele uspostaviti marionetske vlade na Balkanu, Crnomorskom bazenu, Zakavkazju. Na udaru su svi koji smetaju NATO politici, NATO aktivnostima koje su prouzrokovale milione migranata. Soroš i drugi „filantropi“ žele izvršiti uticaj na kulturne identitete i napraviti konglomerat teritorija i naroda. Na Zapadnom Balkanu najglasniji „antimigrant“ je Milorad Dodik“, rekao je Ćeranić.

„Stvara se atmosfera u kojoj se želi da se Srbi stigmatizuju kao narod, a vjerujem da je formiranje rezervnog sastava policije ispravan potez. Migrantski talasi su način da se demontira EU, da ojača desnica i da se u Njemačkoj ojača fašizam koji će biti usmjeren ka Rusiji. Znamo kako se to u istoriji završavalo, ali to treba izdržati. Svaki američki zvaničnik je Dodiku nametao uslove i neki MAP. Šta se od nas očekuje? Ne vjerujem da će Izetbegović ući u bilo koju vlast bez MAP. Oružane prijetnje će takođe postojati. Pritisak na Srbiju oko Kosova će takođe postojati. Mi moramo da odbranimo teritoriju i narod i da se još jače povežemo sa onim zemljama koje su nam prijatelji, kao Rusija i Kina, ali i one zemlje u EU koje žele da povrate svoj suverenitet. Sad treba vidjeti i kako će proći izbori za Evropski parlament. Protiv protivnika treba primjeniti njihovo oružje, medijsko, i čekati da se promijeni odnos snaga u EU“, zaključio je Ćeranić.

Miroslav Lazanski

Miroslav Lazanski je naveo da bi put BiH u EU bio otvoren ulaskom u NATO, ali da se bezbjednosno pitanje time uopšte ne bi riješilo. Kao jedan od dokaza da NATO nije čarobna garancija bezbjednosti naveo je primjer desetodnevnog rata između Grčke i Turske iako su obe bile članice NATO.

„NATO nije apsolutna garancija za bezbednost. Pri tome bi ulazak BiH u NATO za RS značio detronizaciju Dejtona“, ukazao je Lazanski.

Lazanski je – imajući u vidu odnos Amerike i Hrvatske – upozorio da BiH ulaskom u NATO ne bi imala status člana druge lige, nego pete lige. Ako bi se donijela odluka da se vojska iz RS uputi u Rusiju, niko ne bi pitao BiH šta o tome misli. Takođe je ukazao i na opasnost od razmještanja nuklearnih bombi po teritoriji BiH na koje niko iz Bih ne bi smio da reaguje ili da uopšte postavi takvo pitanje jer bi BiH bila potpuno inferiorna članica.

„Sve više se povećava mogućnost sukoba Rusije i NATO, prekinuti su odnosi koji su postojali upravo da ne bi došlo do krizne situacije. Argument pronatovskih lobista da smo okruženi NATO je naivan jer u savremenom svetu i modernom ratovanju lako preskočiti distance“ – ocijenio je Lazanski.

I nastavio: „NATO hoće ovaj prostor jer neće sivu zonu nepokrivenosti na ovim prostorima u slučaju sukoba sa Rusijom. Ako imaju interes da vas usisaju zbog geopolitičkog kontriranja Rusiji bićete usisani u NATO. Smatram da RS ne treba da uđe u NATO i da treba da se drži vojne neutralnosti. Pritisak na RS će se nastaviti, a pritisak na Srbiju je već svakodnevan i jak. Kažu da poštuju našu neutralnost i to ponavljaju svaki dan. Da to stvarno misle, to ne bi stalno ponavljali“

Diana Milošević

 

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar