Vjere

Vladika Sergije: Srpstvo je naša nacionalna mjera, naš zadatak, cilj i prizvanje

„MNOGO JE ONIH KOJI SE NAZIVAJU SRBIMA A SUŠTINSKI TO NISU JER SU IMA DJELA DALEKO OD SRPSTVA“
  • Srpstvo je mjera naše ljudskosti, ljestvica koju treba dostići, cilj kojem trebamo ići, svetionik koji nam ukazuje na put kojim nam valja poći, a ne nešto što nam je dato samo po sebi, što ne treba zaslužiti i opravdati sopstvenim životom
  • Nije srpstvo steći svu nauku ovoga svijeta, a zaboraviti svete pretke, koji su u mukama i nevoljama čuvali ime srpsko i vjeru pravoslavnu, da bismo mi bili ono što danas jesmo!
  • Srpstvo je naša snaga, koju tek trebamo steći, a kad je steknemo znaćemo da možemo i bolje i više, da smo mnogo toga propustili jer smo, umjesto da popravljamo sebe, optuživali druge. Nije nam uzalud Arčibald Rajs, naš osvjedočeni sapatnik i prijatelj, rekao: „Srbi, čuvajte se sebe!“

NJEGOVO preosveštenstvo Episkop bihaćko-petrovački i rmanjski g. Sergije ocenio je da je srpstvo mera ljudskosti i svetionik koji ukazuje na put kojim valja poći.

Pouku vladike Sergija o tome Kakvo nam srpstvo treba prenosimo u celosti:

Nije lako biti Srbin, nikada nije ni bilo. Da jeste, danas bi nas bilo nekoliko desetina miliona, bili bi jedan od najbrojnijih naroda u Evropi. Ali, istorijska sudba nam je odredila uzak i trnovit put, da sobom svjedočimo ono što jesmo.

U našoj prošlosti imali smo mnoštvo neprijatelja, koje smo, uz Božiju pomoć, sopstvenom snagom nadvladali, ali smo, gotovo u svakom vremenu, najveći neprijatelji ostali sami sebi.

Zašto?

Zato što smo se odricali Hrista u vremenu, ne mareći za vječnost na koju smo prizvani. Zbog toga su nas razne bogoborne ideologije dovodile na ivicu biološkog opstanka. Zato smo padali i posrtali, ali nas je Božija milost uvijek i iznova dizala iz praha nepostojanja, ali samo onda kada smo, svim srcem, zavapili Gospodu, prizivajući Ime Njegovo, a On nam je, kao Dobri Otac, pružao Svoju već ispruženu ruku, koju u sopstvenom mraku nismo vidjeli.

Zato je srpstvo mjera naše ljudskosti, ljestvica koju treba dostići, cilj kojem trebamo ići, svetionik koji nam ukazuje na put kojim nam valja poći, a ne nešto što nam je dato samo po sebi, što ne treba zaslužiti i opravdati sopstvenim životom. Kao što je Hristos mjera našeg duhovnog rasta, tako je srpstvo naša nacionalna mjera, naš zadatak, cilj i prizvanje.

Nije srpstvo mrziti druge, već voljeti i poštovati svoje!

Nije srpstvo pjevati nacionalne pjesme, a zaboraviti bližnje u nevolji!

Nije srpstvo riječima se gorditi, već čuvati svoje ćirilično pismo i srpski jezik!

Nije srpstvo sticati materijalna bogatstva, a zanemariti svoje duhovno postojanje!

Nije srpstvo zidati crkve i manastire, a poslije ne ići na bogosluženja, zanemariti Svetu Liturgiju, ne postiti postove!

Nije srpstvo ne poštovati roditelje, već ljubavlju se odužiti onima kojima smo dužni biološko postojanje!

Nije srpstvo imati kuma i prijatelja, a zaboraviti najrođenije!

Nije srpstvo slaviti Slavu, a psovati Ime Božije!

Nije srpstvo steći svu nauku ovoga svijeta, a zaboraviti svete pretke, koji su u mukama i nevoljama čuvali ime srpsko i vjeru pravoslavnu, da bismo mi bili ono što danas jesmo!

Nije srpstvo obići sav svijet i mondenska ljetovališta, a ne vidjeti naše slavne manastire „naših svetih cara zadužbine“, koji su udahnuli život našoj nacionalnoj duši!

Nije srpstvo ugađati sebi, a ne ostaviti nadu onima koji će doći poslije nas!

Nije srpstvo živjeti poročno, već čuvati svoju dušu!

Nije srpstvo kritikovati druge, već ispravljati sebe!

Srpstvo je naša snaga, koju tek trebamo steći, a kad je steknemo znaćemo da možemo i bolje i više, da smo mnogo toga propustili jer smo, umjesto da popravljamo sebe, optuživali druge.

Nije nam uzalud Arčibald Rajs, naš osvjedočeni sapatnik i prijatelj, rekao: „Srbi, čuvajte se sebe!“

Da bismo sačuvali sebe, moramo se vratiti sebi, prepoznati u nama ono hrišćansko, srpsko i ljudsko, pa započeti unutrašnje putovanje koje će nas učiniti boljima nego što jesmo.

U suprotnom, biće nas sve manje, postaćemo sve gori, laž će carevati na našim usnama, a srebroljublje našim srcima. Vratimo se sebi dok još imamo kome, dok vremena ima, dok još imamo snage da se odupremo zlu u nama. Na to nas Hristos poziva već dvije hiljade godina. Odazovimo se Njegovom pozivu, ispravimo svako sebe pojedinačno, da bismo kao zajednica opstali na nemirnoj pučini postojanja.

Ipak, zvati se ne znači i biti! Mnogo je, nažalost, onih koji se nazivaju Srbima, ali suštinski to nisu, jer su im životna djela daleko od onoga što srpstvo podrazumijeva.

Izvor: Eparhija bihaćko-petrovačka

http://fakti.org/sevetosavlje/vladika-sergije-srpstvo-je-nasa-nacionalna-mjera-nas-zadatak-cilj-i-prizvanje

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar