Komentari

Ćeranić: Možda vanredno stanje u RS pomogne ukidanju vanrednog stanja u kojem je BiH decenijama

EPIDEMIJA JE PODSTAKLA I NOVO GLOBALNO GEOPOLITIČKKO MIJEŠANJE KARATA
  • COVID–19 je Bosni donio nešto dobro, u smislu skidanja prsta sa političkog obarača, odnosno podizanja svijesti da postoje opasnosti koje nas ne razlikuju po osnovu etničke i vjerske pripadnosti, i pred kojima bi svi trebalo da budemo“u istom stroju“. Kad nas tome nije naučio terorizam dobro je da neko zlo ipak jeste. A cijenu ćemo da platimo, uostalom kao i svi drugi. Neka bar nauk ostane
  • Korona odnosi ljudske živote, ali je donijela i pometnju, opštu podijeljenost na one koji smatraju da je opasnost od infekcije preuveličana, da u pozadini postoje tajne namjere i planovi, i na one koji se doslovce drže vladinih instrukcija da ostanu kod kuće. Sa interneta pljušte ubjedljiva „objašnjenja“, i u jednom i u drugom smislu
  • Da li su neoliberalizam i globalizam na dobitku ili će „kada sve prođe“,tj. kada se stvari koliko-toliko vrate u normalne tokove, „vladari iz sjene“ biti gubitnici? Da li će ideja o potrebi za jednom, „svjetskom vladom“ (religijom, nacijom itd), osnažiti ili će otupiti njeno sječivo?
  • Sve su prilike da će na dobitku biti tradicionalisti, suverenisti, i kako se sve ne nazivaju pobornici očuvanja tradicionalnih vrijednosti – porodice, nacije, vjere, države. Jer, zatvaraju se državne granice i postaju nepropusne, stanovništvo se okreće institucijama vlastite države, traži zaštitu i pomoć. Spominje li iko migrante, zaglavljene na grčko-turskoj granici? Izgleda da su postali nepotreban „alat“ koji se vraća u „magacin

Piše: Predrag ĆERANIĆ

NARODNA skupština Republike Srpske donijela je odluku o proglašenju vanrednog stanja na posebnoj sjednici, zatvorenoj za javnost.

Već je to kod opozicije probudilo sumnju i podstaklo je da odluku o proglašenju vanrednog stanja ne podrži. Iako su se predstavnici vlasti u javnim istupima potrudili da skupštinsku odluku obrazlože, iznoseći prvenstveno ekonomske razloge, odnosno potrebu da Vlada Srpske dobije zakonodavne ingerencije, koje inače pripadaju Narodnoj skupštini, „nevjernih Toma“, po običaju, nije nedostajalo.

„Zašto se ne bave ekonomijom?“ – bilo je glavno pitanje.

Generalni sekretar Vlade Srpske, dr Siniša Karan, u zapaženom gostovanju na RTRS objasnio je da je upravo briga o ekonomiji bila presudna za odluku o proglašenju vanrednog stanja. Naime, tokom vanrednog stanja Vlada Srpske može donositi uredbe sa zakonodavnom snagom a koje će, po ukidanju vanrednog stanja, ići na verifikaciju u Narodnu skupštinu. Sve je jednostavnije i operativnije – naglasio je Karan. Uzalud.

Situaciju je zakomplikovala i najava Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda da će posegnuti za zaštitom nacionalnog interesa, što skupštinsku odluku prolongira do odluke Ustavnog suda Srpske.

Pandemija korona virusa natjerala je „mačku i miša“ da budu zajedno, te su se dešavale stvari doskora nezamislive.

Avion s ruskom medicinskom pomoći otpremnjen u SAD, Kina poslala pomoć SAD, ruski vojnici (u uniformama) u Italiji pomažu medicinskom osoblju ove, koronom teško pogođenom zemljom itd. Ali, BiH kao da je po ovom pitanju ostala „u izolaciji“.

I kada je izgledalo da se u BiH ništa nije promijenilo od slike koju je o ovoj zemlji i njenim narodima ostavio Ivo Andrić, kao iznenađenje dočekali smo vijest da je nakon razgovora predstavnika bošnjačkog kluba sa predsjednicom Srpske postignut dogovor.

Sastanak predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović s potpredsjedavajućim Vijeća naroda RS iz reda bošnjačkog naroda Mihnetom Okićem i poslanikom u Narodnoj skupštini RS Edinom Ramićem

Barijere neće biti, razbijena je predrasuda da će vanredno stanje Srpska koristiti kako bi njena policija preuzela kontrolu nad međuentitetskom linijom i tretirala je kao državnu granicu. Tako je odluka o proglašenju vanrednog stanja na teritoriji Republike Srpske zbog virusa korona objavljena u Službenom glasniku, čime je de fakto stupila na snagu.

Na taj način je COVID–19 Bosni donio nešto dobro, u smislu skidanja prsta sa političkog obarača, odnosno podizanja svijesti da postoje opasnosti koje nas ne razlikuju po osnovu etničke i vjerske pripadnosti, i pred kojima bi svi trebalo da budemo“u istom stroju“.

Kad nas tome nije naučio terorizam dobro je da neko zlo ipak jeste. A cijenu ćemo da platimo, uostalom kao i svi drugi. Neka bar nauk ostane.

Korona odnosi ljudske živote, ali je donijela i pometnju, opštu podijeljenost na one koji smatraju da je opasnost od infekcije preuveličana, da u pozadini postoje tajne namjere i planovi, i na one koji se doslovce drže vladinih instrukcija da ostanu kod kuće.

Sa interneta pljušte ubjedljiva „objašnjenja“, i u jednom i u drugom smislu.

Opštoj polarizaciji u navedenom kontekstu doprinose i odluke državnih organa pojedinih zemalja (npr. Švedske i Bjelorusije, doskoro i Velike Britanije) da se virusu ne daje prevelik značaj i da se mjere socijalne distance, posebno mjere zaustavljanja pojedinih privrednih grana, ne sprovode. A opet, i Kina, i Rusija, i EU, i SAD, preduzimaju identične korake u suzbijanju pandemije.

Ako je i zavjera – čija je i protiv koga?

Činjenica je da je virus vrlo agresivan, donekle i čudan (prema žrtvama se odnosi u smislu „kako prema kome“), i da se ne može tretirati kao „običan grip“.

Ne ulazeći u medicinski aspekt pandemije, pokušaćemo stvari sagledati iz drugog, geopolitičkog ugla.

Da li su neoliberalizam, i globalizam kao njegova ideologija, na dobitku ili će „kada sve prođe“,tj. kada se stvari koliko-toliko vrate u normalne tokove, „vladari iz sjene“ biti gubitnici?

Da li će ideja o potrebi za jednom, „svjetskom vladom“ (religijom, nacijom itd), osnažiti ili će otupiti njeno sječivo?

Sve su prilike da će na dobitku biti tradicionalisti, suverenisti, i kako se sve ne nazivaju pobornici očuvanja tradicionalnih vrijednosti – porodice, nacije, vjere, države. Jer, zatvaraju se državne granice i postaju nepropusne, stanovništvo se okreće institucijama vlastite države, traži zaštitu i pomoć.

U kojoj mjeri u ovoj situaciji postoji EU?

Članice ljubomorno čuvaju svoje resurse, donose se zabrane izvoza medicinske opreme, EU-države ne žele pomoći ni najugroženijima među sobom. Njima zato pomažu „daleki prijatelji“ – Kina i Rusija.

Nakon korone više ništa neće biti isto. Ne samo zbog nepredvidive ekonomske slike i činjenice da će maske i rukavice i kada „sve bude kako je bilo“ dugo biti oprema prisutna u našem svakodnevnom životu, već i zbog geopolitičkog „miješanja karata“ koje je u toku.

Spominje li iko migrante, zaglavljene na grčko-turskoj granici?

Izgleda da su postali nepotreban „alat“ koji se vraća u „magacin“.

Što se tiče proglašenja vanrednog stanja na teritoriji Republike Srpske, ono bi moglo u pozitivnom smislu da se odrazi na političke odnose u čitavoj BiH, u smislu boljeg međusobnog razumijevanja. Inače, BiH je do sada neprekidno bila u „vanrednom stanju“ – u političkom diskursu pljuštale su teške optužbe, afere se smjenjivale jedna za drugom, politički odnosi bili kao struna napeti.

Zato bi proglašenje vanrednog stanja moglo doprinijeti postepenom ukidanju „vanrednog stanja“ u kojem je BiH već decenijama.

1 komentar

Klikni ovde da postaviš komentar