Komentari

Kecmanović: Bosna je nakrivo nasađena – počeo stariji Izetbegović, sad nastavlja – mlađi

U VLADI KANTONA SARAJEVO SRBIMA GARANTOVANA TRI MINISARSKA MJESTA, A JEDINO ZAUZEO - HRVAT
  • I prije nekoliko godina dva Bošnjaka su se kandidovala kao Srbi uprkos prepoznatljivo muslimanskim imenima, i kao takvi bili i izabrani
  • Sve je počelo već ’90. neustavnim izborom Alije Izetbegovića za prvog predsjedavajućeg Predsjedništva, iako je to čelno mjesto bilo zakonom predviđeno za kandidata sa najvećim brojem glasova na izborima, a to je ubjedljivom većinom  bio Fikret Abdić. A nema nikakve sumnje da on ne bi zaratio i da bi  presudne prve dvije godine ’90-’92. pod predsjedavanjem menadžera „Agrokomerca“ izgledale drugačije nego pod islamistom Alijom
  • On je nastavio sa prevarama i od zakonom precizirane jedne plus jedne godine ostao punih deset. On se toliko bio usjedio da Mirku Pejanoviću nije ni palo na pamet da se pozove na ustavni zakon o nacionalno rotirajućem predsjedavanju Bosnom
  • Pokazalo se da je moguće stvoriti ratnog šefa države kojeg niko nije izabrao, koji zastupa jednu od ratujućih strana i koga ne priznaju dva od tri naroda . Zato, evo, i četvrt vijeka kasnije loši temelji ljuljajuBiH iz dana u dan: danas je to koronavirus, juče – migranti, prekjuče – atlantske integracije, dan prije– stranci u ustavnom sudu…


Piše: Nenad KECMANOVIĆ

U VLADI Kantona Sarajevo od tri Ustavom zgarantovana ministarstva, Srbima je pripalo  samo jedno, a i to jedno zauzeo je Hrvat.

Kako je u Politici od 10. marta objasnila dopisnica iz prijestonice BiH: „Draško Jeličić koji je u kantonalnu skupštinu ušao kao hrvatski poslanik, iz nje je izašao kao srpski ministar“.

Taj čas Srbin, čas Hrvat, već prema bošnjačkim potrebama, ne dolazi iz nacionalno-vjerske SDA, nego iz građanističke Demokratske fronte. A njegova, bajagi građanska, stranka i ne drži do nacionanog identiteta, prezire „nacionalne torove“, grsti se od nacionalizma, sem kada dolazi iz većinske nacije u formi bosanskog unitarizma.

Uostalom, predsjednik DF je Željko Komšić – predstavnik Hrvata koga su izabrali  Bošnjaci. 

Ništa neobično za prilike u Federaciji!

Prije nekoliko godina dva Bošnjaka su se kandidovala kao Srbi uprkos prepoznatljivo muslimanskim imenima, i kao takvi bili i izabrani.

Da nije bilo prethodnog popisa stanovništva na kome se se deklarisali kao Bošnjaci, teško bi bilo formalno im stati u kraj. Ali, i oni su mogli da objasne da je u Sarajevu ostalo toliko Srba da ih naprosto ne dotekne ni za poslanike.

Ko se još sjeća i pominje da je sve počelo već ’90. neustavnim izborom Alije Izetbegovića za prvog predsjedavajućeg Predsjedništva, iako je to čelno mjesto bilo zakonom predviđeno za kandidata sa najvećim brojem glasova na izborima, a to je ubjedljivom većinom  bio Fikret Abdić.

Nema nikakve sumnje da on ne bi zaratio i da bi te presudne prve dvije godine ’90-’92. pod predsjedavanjem menadžera „Agrokomerca“ i kladuškog Babe, izgledale drugačije nego pod islamistom Alijom.

Ovaj potonji je nastavio sa prevarama i od zakonom precizirane jedne plus jedne godine ostao punih deset.

Kada je Hrvat Stjepan Kljujić trebalo da ga zamijeni već krajem  ’92, Alija je, dilom sa HDZ-om, ovog probosanca privremeno zamijenio za Herceg-bosanca Miru Lasića,  da bi produžio svoj ionako nezakoniti manadat.

Lojalni  Pepi umjesto na čelu kolektivnog  šefa BiH dobio je tajm aut. A kada je krajem ’94. došao red na Srbina, Alija se već toliko bio usjedio da Mirku Pejanoviću nije ni palo na pamet da se pozove na ustavni zakon o nacionalno rotirajućem predsjedavanju Bosnom.

Da se držalo ustava, Alija bi morao šest godina da čeka drugi muslimanski mandat. Prvo dvije Abdićeve godine pa još po dvije srpske i hrvatske, a u međuvremenu bi se suočio sa neizvjesnošću na novim izborima.

Kada se danas evociraju uspomene na prve dvije, još uvijek mirnodopske, godine višestranačke BiH, pamte se samo majorizacija srpskih poslanika u Skupštini BiH i referendum o secesiji protiv volje ustavno ravnopravnog srpskog naroda.

Zaboravlja se da je na referendumu i takvom neustavnom, u stvari odlučeno da BiH ostane u zatečenom statusu. Secesionisti su naprosto poraženi na referendumu!

Prema rezultatu tog tzv. građanskog referenduma 1. marta, koji je onomad proslavljen u Sarajevu, BiH je donijela odluku da ostane sa Srbijom u skraćenoj Jugoslaviji.  Za secesiju je bilo zakonski potrebno da na referendum izađe 2/3 građana BiH,  a u Sarajevu je zvanično prebrojano da ih je bilo manje.

Umjesto neophodnih više od 66 odsto, bilo je nedovoljnih  63,7 odsto. Secesionisti su neosnovano počeli da slave pobjedu, a Skupština BiH nikada nije proglasila nezavisnost.

Na srpski protest odgovorio je austrijski ministar Alojz Mok: „Evropa bi priznala secesiju i da je bilo i samo 51 odsto“.

Da su muslimanski, hrvatski i evropski političari poštovali Ustav BiH, istorija bi krenula nekim drugim tokom. Vjerovatno boljim, jer gorim nije mogla.

Ovo nije tzv. alternativna istorija, ove činjenice su dio stvarne istorije prvih laži, prevara i falsifikata na kojima je postkomunistička i još mirnodopska  Bosna „nakrivo nasađena“.

Uz visoko pokroviteljstvo tzv. međunarodne zajednice, muslimansko vođstvo je stvorilo bespravno stanje političkog keč-ez-kečkena u kome je dozvoljen svaki udarac na Ustav.

Na takvim temeljima kasnije tokom rata bilo je moguće napraviti muslimansku vojsku koja se zove Armija BiH, a protiv nje se bore VRS i HVO, i oslobađa teritorije na kojim većinom žive Srbi i Hrvati.

Moguće je stvoriti ratnog šefa države kojeg niko nije izabrao, koji zastupa jednu od ratujućih strana i koga ne priznaju dva od tri naroda . Zato, evo, i četvrt vijeka kasnije loši temelji ljuljajuBiH iz dana u dan: danas je to koronavirus, juče – migranti, prekjuče – atlantske integracije, dan prije– stranci u ustavnom sudu…

Slučajeve s početke teksta, eto, i ne nabrajamo kao jedan od povoda dnevnih potresa. Zanimljivi su, međutim, kao tačka susreta  Alijine vizije Bosne po Islamskoj deklaraciji („muslimani kada postanu većina  treba da nametnu šerijat“) i vizija Bosne po građanističkoj Demokratskoj fronti („poslanik ili ministar može formalno da bude i Srbin ili Hrvat, pod uslovom da je stvarno musliman i Bošnjak koji se predstavlja kao građanin i Bosanac).

Veliku sintezu je na nedavnom partijskom kongresu obrazložio Bakir Izetbegović.

Nacionalno-vjerska SDA otvoriće se prema bosnoljubnim Srbima i Hrvatima.

Elem, ako Dodik i Čović neće unitrarnu BiH, možda hoće njihovi narodi koji su ih izabrali. 

Opet stare obmane i samoobmane koje je izvodio stari Izetbegović i BiH nakrivo nasadio, a nasljednici nastavili krivom stazom velikog vođe i sveli je na današnje niske grane oslonjene na ino-protektorat.“

2 Komentara

Klikni ovde da postaviš komentar