Komentari

Kecmanović: Hoće li Zapad pokušati da preko Incka ućutka Srbe povodom „Srebrenice“?

BRITANCI SE PREMA SREBRENIČKOJ OBMANI ODNOSE KAO PREMA BLEROVOM LAGANJU O IRAKU
  • Da li će sada zbog izvještaja britanskih obavještajaca biti obnovljeni haški procesi u kojima je ključna tačka optužnice bila baš Srebrenica? Ni govora!  Britanski ambasador u BiH Metju Fild već je utješio zabrinute sarajevske novinare lakonskim odgovorom: „Ujedinjeno Kraljevstvo ostaje pri stavu da je u Srebrenici bio genocid“
  • Pošto su Rusi u SB UN blokirali britansko-američku rezoluciju o zabrani negiranja genocida u Srebrenici, odlučili su da tu zabranu preko Incka nametnu na srpskom dijelu Balkana. On se probudio iz dugogodišnje hibernacije izjavom da će „iskoristiti bonska ovlašćenja upravo u svrhu zabrane osporavanja“. Računaju da će to biti dovoljno, jer ako se nametnutim zakonom ućutkaju Srbi, ko će se drugi baviti istraživanjem događaja u Srebrenici
  • Britanski obavještajni papiri stigli su ipak na vrijeme da posluže autoritativnoj „Međunarodnoj komisiji za utvrđivanje stradanja pripadnika svih naroda u Srebrenici“, koju je vlada Republike Srpske formirala krajem pretprošle godine RS. Valjda ih Incko zabranom neće preteći

Piše: Nenad KECMANOVIĆ

NA TAJNE obavještajne izvještaje o zbivanjima u ratnoj Srebrenici, u Srpskoj i Srbiji je zavladalo pozitivno uzbuđenje.

Prvi su reagovali Dodik i Dačić.

U deprimiranom Sarajevu zavladao je muk, a ni u Beogradu se nisu oglasile Kandićka i Biserko. Neki analitičari u srpskim medijima su nenamjerno spustili tenziju: „Pa mi smo to odavno znali i govorili“.

Naravno, nije isto kada isto kažu i Britanci, koji su na neki način „sebe uhvatili u laži“.  Činilo se prirodno da će najprije biti otvorene rasprave u britanskoj vladi, u parlamentu, u obavještajnoj zajednici, i pogotovo u medijima.

Zašto je vlada ignorisala svoje obavještajne izvještaje? Ko je odgovoran? Premijer? Ministar odbrane? Unutaršnjih? Ili spoljnih poslova? Ko je znao i ćutao, a od koga su sakrivani podaci?

– Ni govora o tome! Britanska javnost je zaokupljena „megzitom“.

U vrijeme procvata demokratije, ljudskih prava i vladavine zakona u metropoli, u kolonijama pod vlašću britanske krune, važila su neka druga pravila igre koja je tumačio kraljevski namjesnik za Indiju ili vicekralj za Australiju, a danas zove visoki predstvanik UN i EU za BiH.

Savremenu verziju istih odnosa prema Balkanu dao je jedan britanski evrozvaničnik. Robert Kuper u knjizi Raspad nacija:

„Posmoderna država ima poteškoću da se navikne na primenu dvostrukih standarda. Međusobno te države funkcionišu na osnovu zakona i saradnje ali kada su u pitanju države izvan njihovih granica, Evropljani moraju da se vrate grubljim metodama – sili, prvom udaru, prevari i svemu što je potrebno za one koji žive u svijetu nacionalnih država iz 19 vijeka. U džungli treba koristiti zakone džungle …“

Britansko svjedočanstvo o Srebrenici  asocira na svojevremeno otkriće da je britanski premijer Bler obezbijedio lažni alibi za američki napad na Irak. Ispostavilo se da Sadam nije imao hemijsko oružje za masovno ubijanje, kao što sada saznajemo da ni VRS nije planirala napad na razoružanu zaštićenu zonu, nego je isprovocirana operacijama naoružane ABiH.

Da li je poslije otkrića Blerove podvale, koja je bila casus belli prekinut napad na Irak? Ni govora! Razlog za rat je promijenjen: širenje demokratije i ljudskih prava protiv Sadamove diktature, a Bler je tobože dokazao nevinost pred nekom parlamentarnom komisijom.

Da li će sada zbog izvještaja britanskih obavještajaca biti obnovljeni haški procesi u kojima je ključna tačka optužnice bila baš Srebrenica?

Ni govora!

Metju Fild

Britanski ambasador u BiH Metju Fild već je utješio zabrinute sarajevske novinare lakonskim odgovorom: „Ujedinjeno Kraljevstvo ostaje pri stavu da je u Srebrenici bio genocid“.

Psihološki je indikativna asocijacija ekselencije Filda s obzirom da se u papirima nigdje i ne spominje riječ „genocid“.

Neće biti da ne postoji veza.

„Kada nije naišla na otpor ni bošnjačkih branilaca enklave, ni holandskog bataljona, niti na  intervenciju vazdušnih snaga UN, mala jedinica VRS odlukom nižeg oficira, ušetala se u Srebrenicu. Iako brojniji i bolje naoružan srebrenički sastav Armije BiH tokom prethodne  noći je nestao iz Srebrenice na putu za Tuzlu, uz pratnju većeg broja civila. Ta prećutna mirna primopredaja Srebrenice, „za kanadske službe upućuje na ‘mračnu tajnu’“ – piše u izvještaju.

A šta je ta „mračna tajna“ odavno je dešifrovao ratni predsjednik opštine Srebrenica već naslovom knjige Dogovoreni genocid.

Autor piše o tome kako ih je nekoliko mjeseci ranije Alija Izetbegović pozvao na razgovor u Sarajevo i saopštio im da Klinton, kao uslov za animiranje američke javnosti za vazdušnu kampanju na srpske položaje, traži pet hiljada muslimanskih žrtava.

Opisuje kako je šokiran odbio predlog, ali i kako su ga neki drugi u vojnom vrhu opštine prihvatili. Uostalom, Izetbegović je o zahtjevu predsjednika SAD sa govornice upoznao i širi sastav SDA. Nekim čudom broj Muslimana pobijenih u masovnom zločinu od predmeta do predmeta u Haškom tribunalu varirao je baš od 4.000 do 8.000.

Nameće se pitanje: zašto su Britanci ove dokumente uopšte objavili i zašto baš sada?

Prema zvaničnom saopštenju, držali su se zakona o roku za deklasifikaciju dokumenata. „Vladavina zakona iznad svega“!

Da li su baš morali? Da li su objavili baš sve?

– Pošto su Rusi u SB UN blokirali britansko-američku rezoluciju o zabrani negiranja genocida u Srebrenici, odlučili su da tu zabranu preko Incka nametnu na srpskom dijelu Balkana.

Valentin Incko

Nedavno se v. p. V.I. probudio iz dugogodišnje hibernacije izjavom da će „iskoristiti bonska ovlašćenja upravo u svrhu zabrane osporavanja“.

Računaju da će to biti dovoljno, jer ako se nametnutim zakonom ućutkaju Srbi, ko će se drugi baviti istraživanjem događaja u Srebrenici.

Zaokupljena  previranjima u Crnoj Gori, šiptarskim taksama, ustaškim grafitima, osporavanjima Dejtona, odbranom Handkea i sl., srpska strana i ne stiže da dovoljno reaguje na sve. Taj element hibridnog rata, razvlačenja pažnje i dekoncentracije putem sve novih i novih provokacija politički komunikolozi nazivaju „pričam ti priču“ ili „sistem Šeherzada“ .

Najzad, suviše veliki broj država i međunarodnih institucija i organizacija, kao i političara, diplomata, novinara, oficira, obavještajaca i endžiovaca participralo je u konstrukciji zvanične obmane o Srebrenici.

Toliki su i toliko bili uključeni da bi se sada javno „ujeli za jezik“ i priznali da su lagali ili bili nasamareni.

Ipak, britanski obavještajni papiri stigli su na vrijeme da posluže autoritativnoj „Međunarodnoj komisiji za utvrđivanje stradanja pripadnika svih naroda u Srebrenici“, koju je vlada Republike Srpske formirala krajem pretprošle godine RS.

Valjda ih Incko zabranom neće preteći.

1 komentar

Klikni ovde da postaviš komentar