Komentari

Kecmanović: Konuzin je pitao «ima li ovdje Srba?», a ima – i Srba, i Rusa, i Kineza

NE ZNA SE DA JE IZMEĐU RUSIJE I SRBIJE PALA RUŽNA RIJEČ, ALI JE BILO SUZDRŽANO DO VUČIĆEVOG POZIVA PUTINU
  • Proteklih dana su postavljana i pitanja tipa da li je Moskvu izdalo strpljenje zbog neprestanog laviranja Srbije između Istoka i – da li su se Rusi prvi zamorili, ili su naprosto odlučili da smanje balkanski teret u konfrontaciji sa SAD i EU, te da nas na određeno vrijeme prepuste svojim saveznicima Kinezima?
  • Da li smo bili odbili da legalizujemo Centar za vanredne situacije u Nišu u momentu kada je situacija zaista vanredna i kada nam to Zapad ne bi mogao zamjeriti?
  • Ne bi li ipak bilo najbolje da se radilo o diskretnom dogovoru Moskve i Beograda da se taktički uzajamno „smanji afekat“ slovensko-pravoslavnog  bratstva i jedinstva, u momentu kada se SAD i EU ozbiljno razilaze oko političkih previranja na Kosovu? Kada bi tobožnji maligni uticaj Rusije mogao samo da zbije transatlantske redove…
  • Vučić je razgovarao sa Putinom o borbi protiv COVID-19 i „najbližem prijateljstvu sa Rusijom“ i ovbjavio da nam stiže velika pomoć! A bivši ruski ambasador u Beogradu Konuzin, koji je zapamćen i po pitanju „ima li ovdje Srba?“, i Lazanski, koji sada predstavlja Srbiju u Moskvi, sigurno znaju odgovor: gdje je (bilo) zapelo 
  • A što se Srba tiče – „Nas i Rusa  300 miliona. Nas i Kineza 1,5 milijarda“. Kada se sabere, nas i naših gotovo dvije milijarde, i ne može nam dohakati bilo kakav virus. Jeste, ali ipak ostanite kod kuće i ne brinite...

Piše: Nenad KECMANOVIĆ

„IMA li ovdje uopšte Srba?!“, uzviknuo je svojevremeno, nediplomatski ali umjesno, ruski ambasador Konuzin na jednom beogradskom skupu u Sava centru. Ambasador Srbije Miroslav Lazanski bi danas u Moskvi mogao da uzvrati: „Gdje je Rusija da nam više pomogne u borbi protiv COVID-19!?“

Elem, Srbija u velikom koronavirus belaju, a iz matuške Rusije, figurativno rečeno, ni paketa ni razglednice… Svi primjećuju, ali niko javno ne komentariše.

Rusofilima, koji su u Srbiji dominantni, teško je i da sami sebi priznaju da slovenska i pravoslavna braća ne brinu za nas koliko smo navikli i očekivali. Ni amerofilni evropejci ne oglašavaju likovanje, razapeti između divergentne politike SAD i EU.

Ne radi se samo o tome što na Surčin ne slijeću Iljušini – orijaški transporteri krcati ruskim virusolozima, respiratorima, maskama i rukavicama. Izostale su i okrepljujuće izjave bratske solidarnosti i ljubavi – Putina, Lavrova, Šojgua…

Ni srpski miljenik u beogradskom diplomatskom koru Bocan-Harčenko odavno nije bio kod predsjednika Vučića da kaže kako je Rusija uz Srbiju, i u dobru i u zlu.

Kineska ambasadorka Čen Bo, naprotiv, dočekuje avione pomoći iz Kine u društvu predsjednika i premijerke, ili bar Dačića i Vulina, te na RTS-u objašnjava značenje sintagme „čelično prijateljstvo“.

ZAHLAĐENJE ODNOSA

Ne zna se da je između Rusije i Srbije zvanično pala ijedna ružna riječ, ali je nekako sve i sa jedne i sa druge strane neuobičajeno diplomatski suzdržano. Kao da je prvih sunčanih dana proljeća zahladilo na relaciji Moskva-Beograd.

Emotivne i direktne izjave razočaranja adresirane su na Brisel, a oduševljenja na Peking.

Vučić je onomad, pozdravljajući dogovor Sija i Trampa o saradnji u borbi protiv COVID-19 istakao njihovo globalno liderstvo, te začudo preskočio Putina i, već gotovo samorazumljivo, Ursulu fon der Lajen.

EU je, doduše, platila humanitarne letove za medicinske nabavke iz trećih zemalja, ali je finansijsku pomoć dobrim dijelom svela na prenamjenu već planiranih sredstava iz pristupnih fondova sa ljudskih prava, jačanja pravosuđa i sl. u medicinske svrhe. Poklonu se u zube ne gleda, ali ruska pomoć ispada još manja. A Rusija je zagonetno saopštila da će uputiti i veću količinu pomoći, ukoliko to Srbija bude zatražila. U nedostatku zvaničnog objašnjenja šta je zapelo, ostaje da nagađamo.

Da li smo odbili da legalizujemo Centar za vanredne situacije u Nišu u momentu kada je situacija zaista vanredna i kada nam to Zapad ne bi mogao zamjeriti? Taj benigni niški Rusko-srpski centar za borbu protiv elementarnih nepogoda, poput poplava, šumskih požara, epidemija, posljedica zemljotresa i sl. postoji, ali je u jednom momentu postao kritična tačka odmjeravanja uticaja Rusije i Zapada na našem vojno neutralnom terenu.

Gostoljubivi srpski domaćini vodili su još saradnike američkog eks ambasadora Kajla Skota da se lično uvjere da u niškom centru nema ništa sem jedan polovni kanader sa posadom, nekoliko čuvara, jedan pas i dvije mačke – ali badava. Problem je, biće, bio u diplomatskoj eksteritorijalnosti koji bi Rusima omogućio da nekontrolisano  dopreme i nešto više od pasa i mačaka, što Srbima nije smetalo, ali Amerikancima jeste, toliko da su to proglasili tankom crvenom linijom.  

Ceremonija otvaranja Međunarodne vežbe „Srbija 2019“ u Srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu, 25. jun 2019.   

Da li je Moskvu izdalo strpljenje zbog neprestanog laviranja Srbije između Istoka i Zapada ili su procijenili da su se suviše nagnula na jednu stranu? Srbija, uprkos razočaranju u kriznu sebičnost EU i beznadežno odlaganje članstva, ne napušta politiku „EU nema alternativu“. Pristupne fondove sa apetitom troši, a otvoreno odustajanje od evrointegracija podrazumijevalo bi vraćanje već pogolemih para.

Njemačka evrosupersila nas gnjavi oko Kosova više nego SAD, dok je istovremeno ubjedljivo najveći investitor u srpsku reanimiranu privredu. Istovremeno, uprkos enormnoj šteti koju njemačka privreda trpi zbog sankcija prema Rusiji, kancelarka Merkel ne odustaje od evroatlantske solidarnosti, i ne oglašava se oko (ne)dovršenja Sjevernog toka 2. Iako male i nejake zemlje ne mogu mnogo da utiču na ishod sukoba najvećih i najjačih, svaka od njih mnogo cijeni kada bilo koja i ma koliko marginalna otvoreno zauzme njihovu stranu.

Da li je Rusija, koja je i sama ugrožena koronavirusom, najprije pritekla u pomoć tamo gdje je najteže, a to je van sumnje Italija, gdje je pukao zdravstveni sistem i gde umire oko 800 ljudi dnevno, pa onda nije mnogo doteklo za neuporedivo manje pogođenu Srbiju? Da, ali nije ni nama lako, a Srbija je tradicionalno prijateljska, slovenska i pravoslavna, bratska, dok je Italija, kao atlantska, na drugoj strani fronta u obnovljenom hladnom ratu. I, kao evropska, mada uz gunđanje, striktno slijedi bolne sankcije prema Rusiji.

Široka ruska duša, slovensko čovjekoljublje itd. – reći će rusofili. Međutim, komentator zvaničnog beogradskog dnevnog lista objašnjava da je ipak riječ o širenju ruske „meke moći“ u neprijateljski tabor NATO-a. U Italiju je sa „mekom moći“ prva krenula Kina, ali tek pošto je već sama pobijedila smrtonosnu epidemiju, i pri tome nije zanemarila čelično prijateljstvo sa Srbijom, neograničenim ponudama pomoći. Rusija je stigla druga sa, pored ostalog, i stotinu ljekara, koji bi i bratskoj Srbiji itekako dobro došli.

Šta tek reći na posljednju vijest da je Rusija poslala dva Antonova pomoći svome arhineprijatelju Americi, koju je Tramp, uz zahvalnost, ocijenio kao veliku.

DISKRETNI DOGOVOR?

Da li smijemo da zanemarimo vojno-bezbjednosnu situaciju u kojoj se nalazi Rusija? NATO je bio zakazao velike vojne manevre u Evropi uz učešće 40 hiljada vojnika i SAD. Ni početkom širenja koronavirusa po Starom kontinentu nisu odustajali od prijetećeg egzercira evroameričkih snaga prema Rusiji. Naprotiv, uprkos prigovorima nekih zemalja EU, nastavili su da iskrcavaju živu silu od 20.000 vojnika i najsavremeniju ubojitu tehniku. I tek su prekinuli kada se COVID-19 raširio po Njujorku.

Valja imati u vidu da je Rusija u međuvremenu morala da mobiliše vojne snage na granici sa, epidemijom smetenom, Evropom. A ta preventivna odbrambena mobilizacija iziskuje ogromna materijalna sredstva, te veliku ne samo vojnu nego i ekonomsku i političku koncentraciju.

Indikativno je da je u vrijeme borbe sa koronavirusom u vlastitoj velikoj kući, Duma donijela odluku o zabrani prodaje zemlje strancima na Krimu i u zoni Kalinjingrada, područjima od najvećeg vojno-strateškog značaja za odbranu. A to je valjda značajno i za sve prijatelje multipolarnog svijeta, naročito za one vojno neutralne.

Ne bi li ipak bilo najbolje da se radi o diskretnom dogovoru Moskve i Beograda da se taktički uzajamno „smanji afekat“ slovensko-pravoslavnog  bratstva i jedinstva, u momentu kada se SAD i EU ozbiljno razilaze oko političkih previranja na Kosovu? Tobožnji maligni uticaj Rusije mogao bi samo da zbije transatlantske redove.

Konsekventno tome, Ruska Federacija se nije oglašavala ni povodom litija u Crnoj Gori i prepustila je moskovskom i sveruskom patrijarhu Kirilu da se odmjereno pridruži podršci koju je je SPC već bila dobila od rimskog pape i patrijarha vaseljenskog.    

Kao rezultat, Karl Bilt je prigovorio Srbiji da potcjenjuje pomoć EU i uzdiže pomoć Kine, a komentar službenog Cajta ide dalje: „Srbija se od EU okreće Kini i nastavak pregovora o evrointegracijama postaje besmislen.

Postoje pretpostavke da bi SAD tokom Trampovog drugog mandata mogle zajedno sa Rusijom da nađu rješenje za KiM. Da li u znak dobre volje, Vašington je ukinuo takse i neposlušnog evropskog favorita Kurtija stavio na led i već po koji put, bar privremeno, izbacio  Brisel, odnosno Berlin, iz igre. Zato možda ne treba davati municiju neprijateljima Trampovog izbornog programa resetovanja odnosa sa Putinovom Rusijom i nemiješanja u unutrašnje poslove trećih zemalja“.

Da li je spoljna politika Srbije, koja predviđa složenu igru na više karata, zapela na ruskoj? Rusija će nas vojno i politički braniti u SB UN i snabdijevati gasom i naftom. Kina će nam graditi infrastrukturu i ulagati u velike projekte na Putu svile. EU će nas, kao vječitog kandidata, podržavati pretpristupnim fondovima. SAD će nam u drugom Trampovom mandatu konačno sjahati s vrata i zauzdati Šiptare. Sjajno za Srbiju, pod uslovom da četiri vodeća geopolitička aktera na planetarnoj sceni budu spremni da prate našu aktivnu neutralnost i prihvatate našu na po frtalj podijeljenu lojalnost.

Da li su se Rusi prvi zamorili, ili su naprosto odlučili da smanje balkanski teret u konfrontaciji sa SAD i EU, te da nas na određeno vrijeme prepuste svojim saveznicima Kinezima? Sve ukazuje na to da će na pandemiji jedino profitirati Kina, i da će pored komparativno uvećane ekonomske snage, a sada i moralnog prestiža, lako podnijeti prigovore za maligni uticaj na Balkanu. Dok Putin nosi kofer sa dugmetom za brzo uzvraćanje i, ne daj Bože, totalni i konačni obračun, dotle Si širi pojas na Putu svile kroz Srbiju, a mi se zaklinjemo „EU aut nihil“.

BALKANSKE LUDORIJE

No, dok ne čujemo neko zvanično objašnjenje, ili dok ne procuri „iz obično dobro obaviještenih izvora“ šta to škripi u srpsko-ruskim odnosima, pametnije je da brojimo pozitivno testirane, zaražene, oboljele i preminule, te da se različitim oblicima (samo)izolacije branimo od širenja epidemije. U dobrovoljnoj osami, ili kućnom pritvoru bez nanogice, zavisi kako ko to shvati, ne nedostaje nam ni zabave u vidu balkanskih tragikomičnih ludorija.

Ponosni Crnogorac Milo odbio je poklon od pet respiratora iz Srbije i zatražio ih od NATO-a. Ko su sad pa ti Srbi da Crnogorcima bilo šta poklanjaju!? A hoće poglavar i da se zna da su mu bljedoliki, tamnoputi, žuti i crvenkožni iz bijelog svijeta svi bliži i draži nego Srbi. Taman kao da je Crnu Goru okupirala srpska vojska, a ne njihova na njegov poziv. Tramp je primio brod pomoći od Putina, ali Milo neće od Vučića! Mora da je američki komandant NATO-a impresioniran Milovom državničkom mudrošću i junaštvom.

Bošnjaci, opet, bjesne na sto odsto muslimansko Goražde zato što je zatražilo i dobilo brašno iz Srbije. Bune se organizacije ratnih veterana i prijete gradonačelniku „izdajniku“. Sarajevski mediji su otvorili polemiku za i protiv „agresorske pomoći“. U Banjaluci, pak, na Dodikovu inicijativu da se zbog epidemije zatvore entitetske i kantonalne granice, poslanici SDA su potegli veto zbog ugroženog vitalnog nacionalnog interesa. Važno je da je BiH jedinstvena, kao što nije, pa makar svi u njoj fasovali koronavirus i pocrkali. 

A što se Srba tiče – „Nas i Rusa  300 miliona. Nas i Kineza 1,5 milijarda“. Kada se sabere, nas i naših gotovo dvije milijarde, i ne može nam dohakati bilo kakav virus. Jeste, ali ipak ostanite kod kuće i ne brinite.

Vučić je danas razgovarao sa Putinom o borbi protiv COVID-19 i „najbližem prijateljstvu sa Rusijom“: Stiže nam velika pomoć! A Konuzin i Lazanski se sada nalaze u Moskvi i sigurno znaju odgovor na naše pitanje: gde je (bilo) zapelo?

(Nenad Kecmanović je politikolog, sociolog i profesor političkih nauka, bivši rektor Sarajevskog univerziteta (1988-1992) i član Senata Republike Srpske. Ekskluzivno za Novi Standard)

Izvor Novi Standard

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar