Komentari

Kecmanović: Muslimansko Sarajevo bi u ime unitarne Bosne podržalo i nabijanje Srba na kolac

PARIZ I LONDON OD POČETKA, A OSTALI BOSNOLJUPCI O „SPOLJNOJ AGRESIJI“ NE GOVORE OD RATA ALIJE I FIKRETA
  • Sarajevo maše i  prekidom diplomatskih odnosa sa Srbijom zato što je u Beogradu osuđen na deset godina zatvora Husein Mujanović, upravnik ratnog logora u sarajevskom naselju Hrasnica 1992. godine. Neobično je da muslimansko Sarajevo, koje toliko progoni ratne zločince, brani nekoga ko je tokom rata upravljao zloglasnim logorom za Srbe, pa zaslužuje i veću kaznu, bar po komandnoj odgovornosti. Još je čudnija prijetnja Srbiji jer se o tome pita i srpski član Predsjedništva BiH, koji je već pozdravio beogradsku presudu
  • A šta je argument bošnjačkog člana Šefika Džaferovića i ministrice Bisere Turković?  „Srbija je bila agresor na Bosnu, a Bosna se branila“. Oni, dakle, i ne osporavaju da je „Husein Mujanović mučio, izgladnjivao, na suncu bez vode pržio i pucnjima u glavu ubijao Srbe“, kako svjedoči logoraš Slobodan Mrkajić, nego smatraju da je na sve to imao pravo u ime jedinstvene BiH
  • Kao što je Alija tokom rata kontrolisao dvije opštine u Sarajevu, a pred svijetom izigravao predsjednika cijele BiH, tako Bakir sada sa četvrtinom Bosne hoće da pravi jedinstvenu državu na 100 odsto njene teritorije
  • Jedino što glavnim među Bošnjacima ne pada na pamet  jeste da nađu nekog među svojima koji će da kaže: „Dajte da više prestanemo da fantaziramo o ukidanju Srpske i vratimo joj Dejtonske nadležnosti koje smo i sami potpisali“, ili, „Hajde više nije red da Hrvatima biramo predstavnika u Predsjedništvu BiH i da im uskraćujemo javni TV servis“.  Sa ta dva poteza mogli bi i bez SAD i EU, kao i bez Beograda i Zagreba, sami da riješe bosansko pitanje
  • Tako bi i obnovili kapital komšijskog povjerenja koji jedino može da održi BiH u životu. No, ko bi mogao da im garantuje da već nisu propustili najpovoljniji istorijski trenutak?

Piše: Nenad KECMANOVIĆ

SRBIJI, pored rasta zaraze kovidom 19, prijeti još jedna „velika opasnost“.

Kako prenosi Politika od 8. jula, muslimansko Sarajevo nagovještava da bi moglo prekinuti diplomatske odnose sa Srbijom. A zašto? U Beogradu je onomad osuđen na deset godina zatvora Husein Mujanović, upravnik ratnog logora u sarajevskom naselju Hrasnica 1992. godine.

Neobično da muslimansko Sarajevo, koje toliko progoni ratne zločince, brani nekoga ko je tokom rata upravljao zloglasnim logorom za Srbe, pa zaslužuje i veću kaznu, bar po komandnoj odgovornosti. Još je čudnija prijetnja prekidom diplomatskih odnosa sa Srbijom jer se o tome pita i srpski član Predsjedništva BiH, koji je već pozdravio beogradsku presudu.

A šta je argument bošnjačkog člana Šefika Džaferovića i ministrice Bisere Turković?

„Srbija je bila agresor na Bosnu, a Bosna se branila“. Oni, dakle, i ne osporavaju da je „Husein Mujanović mučio, izgladnjivao, na suncu bez vode pržio i pucnjima u glavu ubijao Srbe“, kako svjedoči logoraš Slobodan Mrkajić, nego smatraju da je na sve to imao pravo u ime jedinstvene BiH. Biće onda da su mogli i da ih nabijaju na kolac i da im vade i prodaju organe, pa da to bude legalno i legitimno u ime bosanskog patriotizma i odbrane od agresora.

A argument o spoljnoj agresiji je kompromitovan već u davno prošlo vrijeme – 1993. Francuska i Britanija su rat u BiH od izbijanja ’92. tretirali kao građanski rat na nacionalno-vjerskoj osnovi. A otkako su se već naredne godine Muslimani sukobili sa Hrvatima, i pogotovo pošto su  zaratili Alija i Fikret, svoj sa svojima, i SAD i ostale bosnoljubive zemlje prestale su da spominju spoljnu agresiju.

I da je bila agresija, kao što nije, Bosna se tokom 25 poslijeratnih godina mira iznutra dijeli sama od sebe prema prostoj logici da su i Srbi i Hrvati branili dio teritorije na kojoj su činili većinu, dok su Muslimani/Bošnjaci htjeli da „odbrane“ i njihovo kao svoje.

Kao što je Alija tokom rata kontrolisao dvije opštine u Sarajevu, a pred svijetom izigravao predsjednika cijele BiH, tako Bakir sada sa četvrtinom Bosne hoće da pravi jedinstvenu državu na 100 odsto njene teritorije.

Podsjeća na klinca koji hoće da se napravi važan, pa je pred ogledalom obukao očevo odijelo, kao što je i njegov otac od svoga.

Da bi ta dječija predstava mogla desetak sezona da gostuje po svijetu, bila je neophodna holivudska režija. Ali, onda su otišli Klintonovi, Bil i Hilari, a došli Putin i Si, pa je skinuta sa repertoara.

Danas se igraju neke nove igre, a BiH više nije na centru igrališta. Priča o spoljnoj agresiji ostala je živa jedino u svijesti tvrdoglavih Bosanaca, za internu komunikaciju između Bakira, Šefika, Bisere i dr., koji infantilno odbijaju da se suoče sa novom globalnom realnošću.

Lokalni bosanski ekvivalent te nove globalne realnosti, koji im takođe ne sjeda u glavu, predstavljaju teritorijalno-etnička koncentracija i bošnjačko-hrvatska antagonizacija:

– Tri konstitutivna naroda imaju jasno razgraničene dijelove zemlje sa nacionalnim većinama (RS, HB, BB) i više niko ne govori ni o etničkom čišćenju niti i o povratku na ognjišta jer je posljednji popis iz 2013. pokazao da se to događalo podjednako u oba entiteta.

– Uprkos naporima „međunarodne zajednice“ (Vašingtonski sporazum), definitivno je pukao savez polumjeseca i šahovnice. U borbi protiv bošnjačke dominacije u Federaciji za promjene izbornog zakona su zalegli u zajednički front i Herceg-bosanci Dragana Čovića i probosanci kardinala Vinka Puljića.

Dragan Čović i Vinko Puljić

Elem, aktuelni trendovi, sve dalje od bošnjačke centralizacije i unitarizacije, vode ne samo ka stabilizaciji dvočlane federacije, nego i ka daljoj fragmentaciji BiH. A pošto je valjda i u Sarajevu postalo svima jasno da ni od evroatlantskih integracija nema ništa, jer je EU na vrbi svirala, a u NATO ne da Srpska, prikazala im se nova šansa.

Stalno očekuju da će se u Beogradu i Zagrebu, na vlasti u maticama pojaviti političari koji navijaju za njih, a protiv svojih, i zavrnuti ruku Banjaluci i Grudama da poslušaju šta im se kaže iz Sarajeva. I uvijek se iznova razočaraju.

A onda razočaranje prerasta u bijes ne samo zato što je Dodik dobio još jedan mandat i što Herceg-bosanci glasaju za Čovića, nego i zato što je Vučić dobio rekordan broj glasova i što socijalista Milanović, bar što se tiče Bosne, misli isto što i Kolinda.

Kada povremeno i dođe do personalne ili partijske promjene u vlasti kod Srba i Hrvata, ubrzo zaključe: ipak su svi oni isti, slike i prilike Franje i Slobe koji su dijelili BiH.

I, evo, baš tako. Zoran Milanović je krajem prošlog mjeseca izjavio da je „BiH država sa tri entiteta“ (RTCG, 25. 06.), a sarajevski mediji kažu da „to nije nenamjeran gaf, nego uhodano političko mišljenje“. Sada im je opet Vučić uhapsio i osudio ratnog zločinca Huseina Mujanovića, koga bi, po ugovoru o readmisji, sarajevsko pravosuđe, baš kao i Nasera Orića, oslobodilo „u nedostku dokaza“, „zbog greške u proceduri“ ili „zbog nužne samoodbrane“.

Jedino što im ne pada na pamet jeste da nađu nekog među svojima koji će da kaže: „Dajte da više prestanemo da fantaziramo o ukidanju Srpske i vratimo joj Dejtonske nadležnosti koje smo i sami potpisali“, ili, „Hajde više nije red da Hrvatima biramo predstavnika u Predsjedništvu BiH i da im uskraćujemo javni TV servis“.

Sa ta dva poteza mogli bi i bez SAD i EU, kao i bez Beograda i Zagreba, sami da riješe bosansko pitanje i obnove kapital komšijskog povjerenja koji jedino može da održi BiH u životu.

No, ko bi mogao da im garantuje da već nisu propustili najpovoljniji istorijski trenutak?

2 Komentara

Klikni ovde da postaviš komentar