Komentari

Kecmanović: „Program reformi“ – prvo što je u BiH nalik `trgovanju“ Valonaca i Flamanaca

SVE DOK JE TAJ DOKUMENT U SEFU PREDSJEDNIŠTVA BiH NEĆE PRESTATI NAGAĐANJA
  • Ako je Srpska dobila „premijera“ BiH iz SNSD-a, ne znači li to da je Srbin popustio oko NATO-a? Ako je, pak, srpski potpis nije ulaznica u NATO, nisu li onda Bošnjak i Hrvat za džaba popustili oko Savjeta ministara? 
  • Da li je ON izdao Srpsku, Srbiju i Rusiju, ili su ONI izdali svoje nacionalne kantone, NATO i Ameriku?    
  • Srpska je sporazumom dobila predsjednika Savjeta ministara što je u zajedničkim organima BiH po značaju druga funkcija poslije člana Predsjedništva BiH. Sa Dodikom i Tegeltijom srpski predstavnici u Sarajevu djelovaće u koordinaciji  sa Banjalukom. Tzv. „drugi nivo vlasti RS“ bio je u prošlom mandatu kamen spoticanja jedinstvene nacionalne politike. Srpska je otklonila pitanje uključivanja u NATO, do kojeg je, inače, više stalo Bošnjacima, nego Amerikancima
  • Kladim se da u „Programu reformi“ piše nešto „okruglo pa na ćoše“, što jednima daje uporište da tvrde da se BiH primakla, a drugima da se odmakla od NATO. Baš kao što je bilo i prije sporazuma. Elem, biće ćeranja još

Piše: Nenad KECMANOVIĆ

KO JE pobjedio, a ko izgubio na kraju 13. mjesečne političke bitke u BiH?  Dodik, na jednoj strani, ili Džaferović i Komšić na drugoj?

Ako je Srpska dobila „premijera“ BiH iz SNSD-a, ne znači li to da je Srbin popustio oko NATO-a?

Ako je, pak, srpski potpis nije ulaznica u NATO, nisu li onda Bošnjak i Hrvat za džaba popustili oko Savjeta ministara?

Da li je ON izdao Srpsku, Srbiju i Rusiju, ili su ONI izdali svoje nacionalne kantone, NATO i Ameriku?

Dok je „Program reformi“ u sefu svi mogu da nagađaju. Aplaudiraju onome što bi im najviše odgovaralo i zvižde onome od čega se pribojavaju. I svađaju se kao da se ništa nije dogodilo.

Umjesto da tenzija padne pošto je dogovor postignut i da sva tri naroda odahnu što će svi nivoi vlasti najzad da profunkcionišu, svi su razočarani što je uzbudljivi meč završen remijem.

A šta ako je „Programom reformi“ postignut zdrav kompromis, sa ravnomjernom podjelom poena?

Ne dolazi u obzir: gubici moraju da budu bez ostatka na jednoj, a dobici samo na drugoj.

Dok se u starim demokratijama politika vodila strpljivom gradnjom kompromisa, danas ne samo na Balkanu važi druga definicija: „kompromis je sporazum u kome se obje strane kompromituju“.

Kod nas beskompromisan političar znači čvrst, odlučan, karakteran, a kod njih –  tvrdoglav, zadribalda, svadljiv.

Četvrtvjekovna tradicija da se u Sarajevu između dva entiteta i tri naroda ama baš ništa ne može dogovoriti, djeluje nezaustavljivom inercijom. Izuzetak su samo neka administrativnotehnička pitanja, koja političku javnost ne zanimaju, ali se i takva najčešće politizuju, nacionalizuju, entitetizuju. A tek kada se radi o „pitanjima od vitalnog nacionalnog interesa“ …

Ovoga puta je ipak nešto drugačije. Trojka u Predsjedništvu BiH se godinu dana „ćerala“ pred ostrašćenom publikom, ali dogovor je postignut iznenada, ispotiha i kad su već svi bili digli ruke, a onda je njegov sadržaj kovertiran.

To nije beznačajna novina u metodu rada.

Vodeći teoretičar demokratske konsocijacije A. Lajphart kaže da ovaj sistem, nalik „bosanskom“, u Belgiji dobro funkcioniše i zato što se pregovori flamanskiih i valonskih predstavnika u zajedničkim organima vode bez prisustva javnosti.

Nema medijske navale, nema transparentnosti, nema navijanja publike, niti negodovanja opozicije. Jer, smatra se da vrše pritisak na učesnike i ometaju ih da se na miru strpljivo usaglašavaju do konsenzusa.

Publikuje se samo rezultat (rješenje ili odlaganje), dok proces pregovaranja ostaje iza zatvorenih vrata i učesnici ne daju informacije za medije.

Ali nisu „Bosanci“ što i „Belgijanci“ odnosno nisu Srbi, Bošnjaci i Hrvat, što i Flamanci i Valonci. Ako upućeni o dogovoru ćute, a neupućeni pristrasno nagađaju, onda ovi drugi isprovociraju one prve da reaguju i daju materijal za nastavak građanskog rata medijskim sredstvima u koji se onda uključuju i kafana, i pijaca, i ulica …

Šta su po ovome što je procurilo nedvosmisleni dobici Srpske?

Sporazumom će biti formiran novi Savjet ministara BiH i prekinut tehnički mandat ministara iz RS koji su više oponirali Banjaluci nego Sarajevu. Oni su, uz podršku SDA, nastavili da drže funkcije u Sarajevu koje su izborima 2018. izgubili.

Šarović, Mektić i Crnadak su priželjkivali da tako potraje do kraja 2022. Zato uzvikuju: „Program reformi“ je Dodikova izdaja“.

Srpska je sporazumom dobila predsjednika Savjeta ministara što je u zajedničkim organima BiH po značaju druga funkcija poslije člana Predsjedništva BiH. Sa Dodikom i Tegeltijom srpski predstavnici u Sarajevu djelovaće u koordinaciji  sa Banjalukom. Tzv. „drugi nivo vlasti RS“ bio je u prošlom mandatu kamen spoticanja jedinstvene nacionalne politike.

Srpska je sporazumom otklonila pitanje uključivanja u NATO. Do toga je inače više stalo Bošnjacima, nego Amerikancima.

Bošnjaci imaju noćnu moru „ponovne“ agresije iz susjedstva i opsesivno traže spoljnu zaštitu. Međutim, NATO već ima štab u Sarajevu i natofilnu FBiH. No, što reče Tramp, Amerikanci ne bi ginuli za u NATO već učlanjene Crnogorce, pa što bi za Bošnjake i Hrvate.

U već pomenutom belgijskom sistemu, Flamanci i Valonci svojim izabranim predstavnicima poklanjaju puno povjerenje da pregovaraju u njihovo ime, bez dnevnih provjera rodoljublja i domoljublja. Taj test polažu samo jednom u četiri godine, a Dodik ga je položio više puta nego Šefik i Željko zajedno.

Zluradoj opoziciji i zavisnim medijima nije dovoljno ni što je Vučić čestitao Dodiku i ruski ambasador Ivancov pozdravio sporazum. Čak ni to što je Incko istakao da ni njegova vojno neutralna Austrija nije članica, ali sarađuje sa NATO-om, kao i Srbija i Rusija.

Kladim se da u „Programu reformi“ piše nešto „okruglo pa na ćoše“, što jednima daje uporište da tvrde da se BiH primakla, a drugima da se odmakla od NATO-a.

Baš kao što je bilo i prije sporazuma.

Elem, biće ćeranja još.

2 Komentara

  • A zasto ti, dr Kecmanovicu, ne objasnis zbog cega je znacajno da se taj „program reformi“ drzi zakljucan u sefu i da poslanici N.S. Republike Srpske ne mogu biti upozanati sa njim, niti raspravljati o njemu. Da li prema tome, profesore Kecmanovicu, smatras da je glavni arbitar o suverenitetu Republike Srpske Milorad Dodik? I, reci nam sta o tome kaze Ustav Republike Srpske?

    Vidi:

    http://www.rtvbn.com/3920968/kako-su-amerikanci-spremali-milorada-dodika-da-preuzme-vlast-u-srpskoj

    Kako su Amerikanci spremali Milorada Dodika da preuzme vlast u Srpskoj?

    “Stekao sam utisak da je to bilo američko ulaganje u nekog novog političkog lidera među bosanskim Srbima, koji bi popunio prostor posle odlaska, odnosno eliminacije Karadžića, Mladića i stare ekipe…” mišljenje je bivšeg jugoslovoenskog diplomate Nebojše Vujovića, koji je devedestih službovao u Vašingtonu.

    Vijesti Republika Srpska Četvrtak, 06.09.2018. | 11:44

    Ono što se dešavalo u vrijeme nastanka Dejtonskog sporazuma, ali i neposredno nakon toga Vujović je pretočio u roman „Poslednji let iz Dejtona” u kome se našao i Milorad Dodik koga su Amerikanci u Vašingtonu “trenirali” i spremali za svog čovjeka u BiH.

    Navodeći da ga je Dodik kontaktirao i da su se na Dodikov prijedlog našli u hotelu Meriot, Vujović otkriva da su razgovarali i da mu je rekao da je došao u okviru programa USIA na sastanke i na upoznavanje s Vašingtonom kao američkim političkim centrom.

    “Imao je korisne razgovore u Republikanskom institutu, u Nacionalnom demokratskom institutu , s predstavnicima Stejt departmenta, i svi su ga oni, a posebno novi šef odsjeka za Balkan Bertram Braun posavjetovali da mi se javi, da porazgovara sa mnom”, otkriva Vujović u romanu i zaključuje da je to bilo “američko ulaganje u nekog novog političkog lidera”.

    Vujović navodi da je Dodiku tokom tih razgovora dao korisne savjete, ne iznoseći detalje.

    “Stekao sam utisak da je to bilo američko ulaganje u nekog novog političkog lidera među bosanskim Srbima, koji bi popunio prostor posle odlaska, odnosno eliminacije Karadžića, Mladića i stare ekipe, optužene za ratne zločine. Pretposatvio sam da je u toj formi Milorad Dodik bio izabran da bi bio testiran i da bi ga Amerikanci bolje upoznali”, opisao je Vujović. taj prvi susret sa Dodikom dodajući da je „narednih godinu-dvije Milorad Dodik bio pozitivno okarakterisan u američkoj administraciji, kao i u američkoj vodećoj štampi Washington Postu i The New Timesu”.

    Nakon američkih priprema i treninga Milorad Dodik 1998. godine postaje premijer Republike Srpske i za američku administraciju on je bio „svježi dašak vjetra na Balkanu“.

Klikni ovde da postaviš komentar