Skupština RS

Dodik: Bošnjaci i političko Sarajevo žele da Srpsku unište – Goodby BIH, Welcome RSexit!

GOVOR SRPSKOG ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BiH NA POSEBNOJ SJEDNICI NARODNE SKUPŠTINE RS
  • Danas smo ovdje zato što smo poniženi, prevareni, u kontinuitetu pokušavani napraviti blesavim i manje vrijednim, kao što mnogi sa Zapada misle da smo ljudi manje snage, manje vrijednosti. Ne znam koji ljudski i politički vokabular treba da upotrebimo da bismo rekli da smo ovaj put ozbiljni
  • Mi ne smijemo oklijevati da donesemo odluke važne za našu prošlost, sadašnjost i budućnost   
  • Republika Srpska i srpski narod na ovim prostorima nemaju šanse u Bosni i Hercegovini. Mi smo kategorija koja se mrzi od strane političkog Sarajeva i Bošnjaka, kategorija koja se ne prihvata. Kategorija koju žele da unište. Svako drugo poimanje bilo bi naivno, nepošteno prema ovom narodu
  • Kao što vidim, gospodin Ramić lagodno smijao ovde,. Ali, najslađe se smije onaj ko se zadnji smije – narod je to davno rekao. A, vi sigurno niste zadnji koji se smije, ima vremena i za naš smijeh
  • Vaše uvjerenje da će vam stranci spasiti državu je naivno, potpuno neodgovorno. Umjesto da ste, vi Bošnjaci, pokušali da gradite zajedničku državu na bazi Dejtona – ogromne međunarodne operacije koja je dovela do toga, ili je bar pokušala da skrši srpski nacionalni identitet, izgleda da ste uvjereni da je došlo vrijeme za konačni obračun sa Republikom Srpskom i srpskim narodom
  • Zahvaljujem se svim kolegama, predstavnicima političkih partija na predanom radu ovih dana oko dolaska do zajedničkih zaključaka. Ohrabren sam pokazanom sposobnošću i spremnošću da prevaziđemo razna politička viđenja, nesaglasnosti pa čak i netrpeljivosti kada je u pitanju odbrana RS
  • Vjerujem da je to izvodljivo i da je to jedino moguće. Za 65 dana se vidimo! Vjerujem da ću biti uvejreniji kad vam se budem obraćao ponovo za tih 65 dana i da ću biti bliže onome što sam na početku rekao – good by BiH, welcome RS-exit!

POČEO bih svoj govor riječima Goodby BIH, Welcome RSexit! Ovo bi moglo i trebalo da bude ključno pitanje današnje sjednice.

Moglo, ukoliko ono što smo danas ovdje zajedno dogovorili i zaključili bude prihvaćeno od strane relevantne snage koja se zove Republika Srpska.

Njeno pravo kao učesnice Dejtonskog sporazuma svakako ne bi trebalo da bude osporavano. Ne znam koji ljudski i politički vokabular treba da upotrebimo da bismo rekli da smo ovaj put ozbiljni i da nećemo prihvatiti bilo kakvo drugo kretanje.

Danas smo ovdje zato što smo poniženi, prevareni, u kontinuitetu pokušavani napraviti blesavim, nekonzistentnim, manje vrijednim, kao što to mnogi sa Zapada misle da smo ljudi manje snage, manje vrijednosti. Da nismo sposobni i spremni da sami odlučujemo o sebi i zato se i ponašaju ovako prema nama, računajući da samo oni znaju šta je za nas dobro i dokle mogu da idu.

Republika Srpska i srpski narod na ovim prostorima nemaju šanse u Bosni i Hercegovini. Mi smo kategorija koja se mrzi od strane političkog Sarajeva i Bošnjaka, kategorija koja se ne prihvata. Kategorija koju žele da unište. Svako drugo poimanje bilo bi naivno, nepošteno prema ovom narodu, prema ljudima.

Kad tu dodate razne mešetare iz međunarodne zajednice, u likovima raznih ambasadora koji su protutnjali ovdje i koji sada djeluju, a i onih koji pokušavaju da nam nametnu priče o vladavini prava u uslovima kada nemate konstituisan ni jedan organ koji je u skladu s pravom – onda vam je jasno na koji način nas posmatraju.

Narodna Skupština je ključno mjesto svih naših odluka, važnih i – konačnih. Zato se oko nje moramo okupiti.

Samo je Skupština ta koja može da govori u ime ovog naroda.

Mi ne smijemo oklijevati da donesemo odluke važne za našu prošlost, sadašnjost i budućnost. Ne želim da pričam o Ustavnom sudu BiH, jer je sve o tome rečeno u uvodu naše predsjednice Željke Cvijanović, a i mnogo je već poznato – kako se urušava suverenitet, nameću i prave floskule, kako se pravi izigravanje Ustava, kako nam vrijeđaju inteligenciju kada donesu odluku o imovini, a sada sasvim nešto drugo.

Ovaj put je Ustavni sud otišao dalje time što je, odlučujući o ustavnosti jednog Zakona i jednog člana, sebi dao za pravo da kvalifikuje titulara i donosi odluku o tome ko je on, prebacujući imovinu na BiH kojoj to ne pripada. Na taj način je pokazano sve.

Zahvaljujem se gospodinu Ramiću koji je danas pomogao da nam još malo otvori oči tvrdnjom da će podnijeti apelaciju Ustavnom sudu vezano za zakone o stvarnim pravima, gdje bi trebalo da se rješava pitanje šuma, voda, rijeka, potoka i ostaloga. Vjerovatno ohrabren činjenicom iz prethodnog odlučivanja Ustavnog suda!

Vjerujem da se lagodno smijao ovdje, kao što vidim. Ali, najslađe se smije onaj ko se zadnji smije – narod je to davni rekao. A, vi sigurno niste zadnji koji se smije, ima vremena i za naš smijeh u skladu sa prvom rečenicom koju sam vam rekao.

Vaše uvjerenje da će vam stranci spasiti državu je naivno, potpuno neodgovorno. Umjesto da ste, vi Bošnjaci, pokušali da gradite zajedničku državu na bazi Dejtona – ogromne međunarodne operacije koja je dovela do toga, ili je bar pokušala da skrši srpski nacionalni identitet. I, postignut je međunarodni aranžman.

Očigledno uvjereni da je došlo vrijeme za konačni obračun sa Republikom Srpskom i srpskim narodom, politički bošnjaci predvođeni SDA, svakako, pokušavaju da iskoriste to. O tome najbolje govori njihovo stalno pozivanje na djelovanje visokog predstavnika. Veoma su zadovoljni kada vide odluku Ustavnog suda.

Koliko smo bili naivni – neki od nas, pa i ja sam – kada smo vjerovali da će, kada su išli i kreirali ukidanje naših identitetskih obilježja kroz odluke Ustavnog suda, da će stati i jednom reći da je tome kraj.

Potpuno želim da priznam da sam iznenađen činjenicom da su Ustavni sud i te sudije stranci ignorisali ranije donošene odluke Ustavnog suda (kako je to rečeno u govoru predsjednice) i o presuđenoj stvari odlučivali sasvim suprotno, tvrdeći – kao što to tvrde neki ambasadori s kojima sam bio u razgovoru – da nama jedino preostaje da poštujemo Ustavni sud i njihove odluke.

To vam je ravno kao sa onima koji su odvedeni u fašističke logore, tamo stavljeni u očaj i beznađe, pa su očekivali samo jedno od onih koji su ih ubijali: da će konačno postati ljudi ili se umoriti od svega toga. Na to liči i sadašnja međunarodna zajednica, meni, trebalo bi i vama, jer liči ovom narodu.

Ovaj narod nema ni jedne druge solucije nego da se vodi isključivo svojim interesima.

Republika Srpska je demokratska zemlja. U njenom političkom radu nesmetano učestvuju predstavnici konstitutivnih naroda.

Šta tu nije tačno?

Slobodno žive oni koji su se vratili i nesmetano upražnjavaju svoj identitet. Nesmetano žive.

Bošnjacima je to malo. Malo – u uslovima kada nikada nismo podvukli crtu onoga šta je bilo i kako se desilo. Političku podvalu vezanu za to da su Srbi pobili 300 000 Bošnjaka. A istorijski razvoj i odnosno su vrijeme pokazali da je to bila podvala.

Podvala na kojoj se kreirala međunarodna politika.

Međunarodna politika, koja se kreirala na `činjenici` da su Srbi ti koji zaslužuju kaznu,  zadržava se i danas.

Naravno, 300 000 nikad nije ubijeno. Ubijeno je 94 000 ljudi, od čega 66 000 Bošnjaka i 30 000 Srba i Hrvata i ostalih. To najbolje govori da je to pratilo strukturu popisa koji je bio te 1991. godine. Ali, na bazi prevare, podvale, medijske satanizacije i svega onoga što su Srbi preživjeli. I vojno i političko rukovodstvo Republike Srpske toga vremena.

Kreirana je međunarodna politika kažnjavanja za Srbe i Republike Srpske kroz stalno umanjenje njene snage i njenih kompetencija, kako bi se to jednog dana završilo i kako bi nam se cinično nasmijali – kada bismo to dozvolili – kako smo bili naivni i glupi. Mi na to nemamo pravo.

Bošnjaci su uzurpirali i dobili čisto Sarajevo u kome je bilo 150 000 Srba i 120 000 Hrvata kojih danas nema, a koji su učestvovali u izgradnji toga grada, komunikacija, puteva, kanalizacije i svega ostalog što je tamo urađeno.

U izgradnju ogromnog broja stambenih objekata Srbi i Hrvati su uložili nekoliko desetina milijardi dolara i bili, naravno, istjerani iz tog Sarajeva. Veoma jeftinim sredstvima je prebačena imovina.

Nama ovdje traže danas da poštujemo odluku Ustavnog suda, a ta ista Federacija i to isto Sarajevo ne poštuju odluku Ustavnog suda o vojnim stanovima gdje 120 ljudi još nije riješilo svoje pitanje, bez obzira što je ta odluka donešena prije 10 godina.

Treba li da budemo naivni?!

Moramo da odbacimo sve te njihove glupe, za nas veoma loše `dobre namjere`.

Bio sam prije nekoliko dana u Bijeljini. Sreo sam se sa članovima Udruženja Tuzlaka Srba koji su morali da pobjegnu od zločinačke armije BiH koja je protjerala 85 000 Srba, koja je upravo u Tuzli počela da prvo protjeruje, pa u tuzlanskoj koloni – gdje su pobili naše momke.

Srba koji su do tada živeli slobodno u Tuzli- tamo više nema! Učestvovali su u izgradnji tog grada, ulica, rasvjete, komunalnih službi. O tom bilansu niko ne govori. Oni samo zadržavaju isti stereotip i laži koja se zove `genocid`. O podvali koja se zove `genocid`.

O tome kako to žele i silom da nametnu – pa čujete i visokog predstavnika koji bi nametao zakon o tom.

Zato je važno da Narodna skupština odbaci svako ponašanje visokog predstavnika u tom smislu.

Visoki predstavnik je podlac. To je taj koji pokušava da podvali ili je podvalio mnoge odluke mimo Dejtona.

Činjenica je da je visoki predstavnik djelovao u skladu sa bonskim ovlaštenjima donoseći mnoge zakone, kreirajući čak i ustav entiteta. Dakle, u vrijeme donošenja bonskih ovlaštenja tadašnji visoki predstavnik, kao zvanično zadužen za tumačenje Dejtonskog sporazuma, Volfgang Petrič je izašao i rekao: „Ovo nije u skladu sa Dejtonom. To što nije u skladu sa Dejtonom mora da bude dovedeno da bude u skladu sa Dejtonom“.

Zahvaljujem se svim kolegama, predstavnicima političkih partija na predanom radu ovih dana oko dolaska do zajedničkih zaključaka. Ohrabren sam tom činjenicom da pokazujemo sposobnost i spremnost da prevaziđemo razna politička viđenja, nesaglasnosti pa čak i netrpeljivosti kada je u pitanju odbrana RS.

Zato sam zahvalan svim predstavnicima vladajuće koalicije kao i ljudima iz opozicije koji su imali dovoljno političke odgovornosti da budu sa nama. Radujem se činjenici da ćemo zajedno nastupati u zajedničkim institucijama i upravo na ovaj način delovati: ne donoseći ni jednu odluku na bilo kom nivou.

Vjerujem da je to izvodljivo i da je to jedino moguće.

Za 65 dana se vidimo!

Vjerujem da ću biti uvjereniji kad vam se budem obraćao ponovo za tih 65 dana i da ću biti bliže onome što sam na početku rekao – good by BiH, welcome RSexit!

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar