Komentari

Kecmanović: Bošnjaci vole da u Aliji vide Fatiha II, dokle će stići Bakir na putu Fatiha III?

SARAJEVO KRIJE DA SU DVA TURSKA POSLANIKA NA ALIJIN MEZAR DONIJELI ZEMLJU SA GROBA MEHMEDA OSVAJAČA
  • Odluka o takvom priznanju za Aliju mogla je poteći jedino od njegovog ličnog i porodičnog prijatelja Tajipa Erdogana, i utoliko ne čudi. U jednoj izjavi povodom premijere turskog filma o Aliji, Tajip ga je i nazvao “svojim učiteljem”
  • Erdogan je dobro znao da je one parlamentarce poslao na mezarje na Kovače sa grumenom zemlje iz Ataturkovog mauzoleja, da bi se Alija prevrtao u grobu
  • Za vakta Bakira Izetbegovića nigdje se kao u Bosni nije primio Erdoganov spoljnopolitički program izložen u knjizi Ahmeta DavutogluaStrateška dubina o neoosmanističkom povratku Turske na područja bivših okupacionih zona imperije mekom moći ekonomije, kulture i diplomatije
  • On rasprodaje arapskim šeicima hektare najkavalitetnije zemlje oko vrela Bosne nadomak Sarajeva, a širom je otvorio vrata migrantima iz islamskih zemalja. Katolicima ne da da sami biraju svoje predstavnike u zajedničkoj vlasti, pravoslavcima prijeti da su “dobili previše u Dejtonu”. Može i on pokušati da udari na srpsku crkvu na Baščaršiji, kao Erdogan na Svetu Sofiju, ali nije lako danas postati Fatih efendija

Piše: Nenad KECMANOVIĆ, „Pečat“

MALO je kome danas poznato i nikad se javno ne pominje da su nekoliko dana nakon sahrane Alije Izetbegovića iz Istanbula u Sarajevo u neobičnu misiju doputovala dva poslanikat urskogparlamenta.

Po još svježoj humci velikog rahmetlije na mezarju na Kovačima u diskreciji su rasuli zemlju izvađenu iz groba sultana Mehmeda II.

Bila je to velika počast jer je, vijekovima prije toga, nadgrobna ploča sa groba najvećeg osmanskog sultana i kalifa bila samo još jednom podizana.

Odluka o takvom priznanju za Aliju mogla je poteći jedino od njegovog ličnog i porodičnog prijatelja Tajipa Erdogana, i utoliko ne čudi.

Ali, zašto je grumen zemlje “Sultan” Tajip izvadio baš iz groba sultana koji je trajno zaposjeo vizantijsku prestonicu Konstantinopolj i najveću pravoslavnu bogomolju toga vremena, dogradnjom više minareta pretvorio u džamiju, a ne,  recimo, iz groba Kemal-paše, koji je stvorio modernu evropsku državu Tursku?

Indikativno, sultan Mehmed II imao je nadimak Fatih (Osvajač), a Kemal paša – nadimak Ataturk (otac nacije).

Erdogan je već poodavno Tursku okrenuo od kemalističkog sekularnog nacionalizma ka političkom islamizmu, pa je onomad crkvu Svete Sofije, koju je Ataturk bio pretvorio u muzej, vratio osvajačkoj džamijskoj namjeni.

Erdogan sa turskom vrhuškom posle nasilja nad Svetom Sofijom

Alija je, samo prividno, išao obrnutim smjerom. Startovao je kao “vjernik bez nacionalnog osjećaja”, da bi se kasnije predstavljao kao lider nacionalne stranke, a u Briselu i Vašingtonu simulirao čak evropejca, građanina, multikulturalca.

Izgleda da je Alija još od prvog predratnog susreta u Istanbulu fascinirao Tajipa. Najprije mu je napravio diplomatski incident kada je odbio protokolarni običaj da inostrani gosti polože vijenac na grob oca turske nacije, a onda mu objasnio da je “osmanska Turska kao kalifat bila imperija, a kao sekularna republika osrednja evropska država”.

U jednoj izjavi povodom premijere turskog filma o Aliji, Tajip ga je i nazvao “svojim učiteljem”.

Elem, Erdogan je dobro znao da je one parlamentarce poslao na mezarje na Kovače sa grumenom zemlje iz Ataturkovog mauzoleja, da bi se Alija prevrtao u grobu. A znao je da će pod grumenom Fatihove zemljice, počivati blažen u miru sa priznanjem da je ispunio svoju životnu misiju jačanja i širenja islama prema Beču.

Islamizovao je Bošnjake, obnovio bliskost sa maticom Turskom, od Sarajeva napravio bezmalo stoprocentno muslimanski grad ,sa stotinama novih džamija, uključiv i najveću na Balkanu, koja po sponzoru nosi naziv Kralj Fahd.

Povezao je bosanske muslimane sa islamskim svijetom, posebno sa Saudijom, Perzijom, Pakistanom.  Uvezao u Bosnumu džahedine, vehabije, islamske teroriste i druge džihadiste.

Ti fanatični borci za islam trebali su mu kao uzor muslimanima u Bosni koji su do rata važili kao najsekularniji u svijetu.

Ne samo Erdoganova Turska nego i ostale islamske zemlje u Aliji su vidjele modernog Fatiha koji je proširio islam na Zapad.

Iako hronično međusobno posvađane, državnim interesima i manipulacijama teksaških naftaša,  stale su iza Alije u građanskom ratu u BiH, složno kao svojevremeno iza Jasera Arafata.

U jednom momentu Organizacija islamskih zemalja poslala je čak  ultimatum Savjetu bezbjednosti UN, a  Alija se isprsio da iza njegove Bosne stoji milijarda muslimana na Orijentu.

Iz Saudije i Emirata tokom rata su stizala enormna finansijska sredstva i vehabije, preko Teherana su – mudžahedini iz cijelog islamskog svijeta i kršenje embargo na dotur oružja,  preko Pakistana je finansiran projekat obnove i izgradnje džamija… Ali, Turska je ipak nešto posebno.

Turska je bošnjačka matica”, kako je govorio reis Cerić, jer da nije bilo osmanskog osvajanja i islamizacije, u Bosni ne bi bilo ni muslimana pa ni Bošnjaka.

Još živi potomci begovskih porodica pamte uzdisaje svojih djeda i nena za “pustim turskim” kao zlatnim dobom.

Mnogi među njima imaju daleku rodbinu u Anadoliji, a najimućniji i neku nekretninu, ili bar garsonijeru u Istanbulu, za nedajbože.

Mnogi bošnjački prvaci su ratničke odmore provodili u Stambolu ili sklanjali žene i djecu, poput Izetbegovića, Čengića, Silajdžića, u Turskoj kao u svojoj “rezervnoj domovini”.

Trgovci na Kapali čaršiji govore srpski pod imenom bosanski kao svoj jezik, a na firmama prodavnica Bošnjaci prepoznaju turcizme koje koriste i kod kuće u Bosni, koje isto pišu samo nakaradno izgovaraju.

Erdogan je u više navrata Izetbegovića oslovljavao kao prijatelja, brata, učitelja, a ovaj je ličnim i porodičnim primjerom to potvrđivao, i uzvraćao širenjem islama, odnosno islamizacijom muslimana do granica Osmanskog kalifata u Cazinskoj krajini, iliti današnjih granica EU.

Alija Izetbegović i Redžep Tajip Erdogan

Simptomatično je da je ritual prenošenja grumena zemlje sa Fatihovog na Alijin grob, koji je pun inspirativne simbolike, izveden konspirativno i da se u Sarajevu ne spominje.

U vrijeme kada su na dnevnom redu evroatlantske integracije nije zgodno da se bode u oči da je “strastveno građanski, multikulturalni, demokratski Alija”  bio,  u stvari, frontmen novog islamističkog pohoda na Zapad rutom “zelene transverzale”.

No, Fatiha II, alijas Alije Izetbegovića, više nema, pa se postavlja pitanje da li Bakir djeluje kao Fatih III?

Za njegovog vakta nigdje se kao u Bosni nije primio Erdoganov spoljnopolitički program izložen u knjizi Ahmeta DavutogluaStrateška dubina o neoosmanističkom povratku Turske na područja bivših okupacionih zona imperije mekom moći ekonomije, kulture, diplomatije.

U premijernom nastupu u Sarajevu ovaj je u jednoj rečenici sve rekao: “Osmanska imperija u Bosni bila je jedna uspješna priča koju treba ponoviti”, a za utjehu hrišćanima:  “Da nije bilo dervšime (danka u krvi) koja ih je odvela do janjičarskih komnadanata i vezirskih položaja na porti, ostali bi nepismeni čobani”.

Sarajevska publika je zanijemila od sreće, tako da se niko od bošnjačke elite nije ogradio od ovih izjava. Kao što nije ni od Tajipovih opetovanih priča o Alijinom „amanetu da čuva Bosnu i Bošnjake”, kao da cijela Bosna pripada samo njima.

Pored neoosmanskog, Fatih III radi i na panislamskom kolosijeku.

Na upozorenje zapadnih službi, posebno BND da u bošnjačkom dijelu Bosne slobodno djeluju kampovi za obuku islamskih terorista, vehabijske komune, punktovi za mobilizaciju dobrovoljaca za ISIL, Bakir je vruć krompir bacio u ruke reisu Kavazoviću da ih stavi pod kontrolu IVZ.  A pošto se tzv. paradžemati nisu odazvali pozivu da se uredno registruju, ovaj je vratio loptu Bakiru da angažuje organe vlasti.

Poslije toga je sve palo u zaborav i paradžematlije djeluju kao i prije, a Bakir ih naziva “bezazlenim hipicima”.

Najzad, BakirIzetbegovićrasprodajearapskimšeicimahektarenajkavalitetnijezemljeokovrelaBosnenadomakSarajeva, širomje otvoriovratamigrantimaizislamskihzemalja.

Katolicima neda dasamibirajusvojepredstavnike u zajedničkojvlasti, pravoslavcimaprijetida su“dobilipreviše u Dejtonu”.

Treba li još nešto da Bakir učini za širenje i jačanje islama da bi zaslužio da i njega posthumno pospu zemljom iz groba Mehmeda II Osvajača?

Vrijeme je da Republika Srpska i “Herceg-Bosna” otarase unitarne BiH, ili još čekaju da u Sarajevu počnu da na crkve dograđuju minarete?

Neće morati dugo! Crkve zvrje prazne, a džamija nikad dosta jer je, zbog klanjanja pet puta dnevno, neophodna bar po jedna u svakoj mjesnoj zajednici.

Započetak, Izetbegović II, alijasFatih III bi,recimo, srednjovjekovnusrpskopravoslavnucrkvunaBaščaršijimogao da pretvori umuzej,kaoprelaznorješenjedo džamije.

Nije lako postati Fatih efendija.

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar