Vjere

Amfilohije: Nikad nisam imao ponudu vlasti Crne Gore da Mitropoliju izdvojim iz SPC, a da jesam – ne bih pristao

„MARKOVIĆ U NOĆI IZGLAVAVANJA ZAKONA NIJE ISKORISTIO ŠANSU DA POSTANE DRŽAVNIK“
  • Kad su u gluvo doba noći odbili naš amandman koji je bio satkan od poštovanja zakona i propisa ove države tada mi je postalo jasno, da sam razgovarao sa potpredsjednikom partije koji nad sobom ima predsjednika (DPS), a ne sa državnikom“
  • „Orden (SPC), koji ja i dalje smatram neprimjerenim i kome sigurno nije bilo mjesto na onakvoj svetkovini, srpski patrijarh je uručio gospodinu Vučiću u želji da ga opomene i obaveže, u pogledu njegovih budućih postupaka vezanih za politiku prema Kosovu. Ja to tako shvatam i u tom smislu trudim se i pokušavam da razumijem Njegovu svetost“
  • Prije dvadesetak godina uknjižili smo jedan broj crkvenih objekta…To uknjiženje nije vršeno ni uz čiju prećutnu saglasnost i to je jedna od najvećih Vladinih   dezinformacija. Čak smo 2008. prošli čitav jedan sudski postupak pred Upravnim sudom Crne Gore, baš na temu tih uknjiženja. I dobili smo pravosnažne presude u korist Mitropolije. Zato priče o nepravilnoj uknjižbi crkava doživljavam kao najgnusniju laž, kada ta priča ide iz Vlade»
  • «Nikad nisam podržao Đukanovića ni njegovu politiku tiranije i jednoumlja. Mnogi vladari prije Đukanovića, opijeni zemaljskom vlašću i malim beznačajnim političkim pobjedama, umišljali su da su i sami viša bića. Da su neko ko može upravljati istorijom. I nijesu dobro prošli»

MITROPOLIT crnogorsko-primorski  Amfilohije  kazao je u intervjuu podgoričkim Vijestima  da je premijer Duško Marković imao istorijsku priliku da u noći donošenja Zakona o slobodi veroispovesti iskorači iz partijske senke, ali da je očigledno da potpredsednik ima predsednika, a predsednik se zanosi nekakvom obnovom crkve, čime najdirektnije krši Ustav Crne Gore jer radi nešto što nijedan normalan političar u Evropi ne radi.

„Otišao sam na razgovor sa premijerom, ali ispred mene nije bio državnik, već potpredsjednik partije koji ima predsjednika. Sva naša argumentacija, sve naše dobronamjerne molbe imale su za cilj prevazilaženje razlika i podjela. Mi smo, kao oštećena, ugrožena (tim Predlogom zakona) strana nudili kompromisna rješenja. Kad su u gluvo doba noći odbili naš amandman koji je bio satkan od poštovanja zakona i propisa ove države tada mi je postalo jasno, da sam razgovarao sa potpredsjednikom partije, a ne sa državnikom“, saopštio je.

„Ne vodi se kampanja protiv mene, nijedna vlast ne podnosi lako kritički stav“

On ne smatra da se u Srbiji vodi kampanja protiv njega, jer je, kako je naveo, Srbija, sa Beogradom, Kosovom, valjevskim krajem, Banatom i mnogim drugim oblastima u kojima je proveo značajan dio života, i za čije je svetinje vezan – oduvjek bila njegova kuća.

„Još uvijek često i rado tamo odlazim i intenzivno sarađujem ne samo sa Njegovom svetošću i Svetim sinodom kao mitorpolit SPC, nego i sa drugim duhovnim i dobrim ljudima. Pratim njihov rad, i oni prate i podržavaju službu u crkvi“, pojasnio je mitropolit.

Kako je naglasio, trenutna razmimoilaženja sa delom političkog vrha Srbije nikad ne doživljava lično.

„Svi se mi trudimo, u mjeri naših mogućnosti, da radimo za dobrobit naroda i naše pomjesne crkve (pogotovo tamo na Kosovu i Metohiji). A kao što vidite, svaka vlast, i ona u Beogradu i ova ovdje u Podgorici, ne podnose lako kritički stav, i najviše im odgovara kad ih svi tapšu po ramenu i sve im odobravaju dok su na vlasti, a kad siđu sa vlasti pitaju se: ko bjehu oni? Moja je dužnost da govorim istinu, radi Boga i radi spasenja ljudi, pa i njihovog spasenja, pa i po cijenu da se to nekome od vlastodržaca ne svidi. A opet, ne pada mi na pamet da mislim da sam samo ja u pravu. Sve što mi u crkvi radimo, prije ili kasnije, mora proći kroz sud sabornosti“, pojasnio je.

On je kazao i da vladike i sveštenici znaju često da se mimoiđu oko važnih pitanja, pa i da polemišu međusobno i otvoreno, kako su to nekada, uostalom, radili i apostoli Hristovi.

„Među svetima ima poneka gorka riječ, kako kaže stara poslovica. Samo mi sve to jedni drugima kažemo otvoreno na našim arhijerejskirn sabranjima. I uvijek je to u službi crkvenog napretka i misije same crkve, a ne neko nadgornjavanje sujeta. Otuda, ne vidim mjesta, niti prepoznajem bilo kakve kampanje, ni u moju korist, ni protiv mene“, kazao je mitrpolit.

On je naveo da Njegova svetost g. Irinej skladno komunicira sa predsjednikom Srbije, ali smatra da nije u redu titulu patrijarha i predsjednika stavljati u istu ravan.

„Predsjednik Republike je institucija koja postoji posljednjih nekoliko decenija (prije njega je bio predsjednik partije ili Komiteta, pa prije toga kralj…itd), dok je patrijarh za našu pomjesnu crkvu, nešto što traje od sredine 14. vijeka. Ako tome dodamo koliki je značaj patrijarha srpskog (pećkog) za crkvu u Crnoj Gori, i uopšte crnogorsku istoriju, onda ne bih nikada upoređivao važnost te institucije sa predsjednikom bilo koje države, pa bila ona Srbija ili Crna Gora“, pojasnio je Amfilohije.

Stav Sabora o Kosovu i Metohiji jedinstven i jasan

Na pitanje novinara Vijesti o neslaganjima crkve oko politike predsjednika Srbije po pitanju Kosova i Metohije, mitropolit je kazao da je pitanje Kosova* i opstanka crkve i naroda tamo nije jednostavno.

„Što se tiče stava crkve i njenog Sabora o Kosovu*, on je jedinstven i kristalno jasan. Ako sam dobro shvatio, i taj orden koji ja i dalje smatram neprimjerenim i kome sigurno nije bilo mjesto na onakvoj svetkovini – srpski patrijarh je uručio gospodinu Vučiću u želji da ga opomene i obaveže, u pogledu njegovih budućih postupaka vezanih za politiku prema Kosovu. Ja to tako shvatam i u tom smislu trudim se i pokušavam da razumijem Njegovu svetost“, objasnio je mitropolit.

„Nikada ne bih pregovarao o odvajanju Mitropolije“

Amfilohije je kazao da nikada nije imao ponudu crnogorskih vlasti da odvoji Mitropoliju crnogorsko-primorsku od Beogradske patrijaršije.

„Niti sam je imao, niti bih ikada bio učesnik takvih pregovora. Nekada, u srednjem vijeku, kada je hrišćanstvo bilo vjera vladara, pa na neki način i njihova politička ideologija, dešavalo se da državnici učestvuju u uređenju crkvenog poretka. Ali, ni tada se oni nijesu jedini pitali, niti su oni, ma kako da su bili pobožni, nametali crkvi svoja rješenja. Ne kažem da i među njima nije bilo ljudi koji su vršili nasilje nad crkvenim poretkom, ali to su bile rijetke istorijske situacije kojima se crkva uvijek odupirala“, pojasnio je mitropolit.

On je pojasnio da može i treba da sarađuje sa ljudima koji vode sekularnu državu na principu uvažavanja:

„Načelo sekularnosti, koje je ovdje ustavna obaveza, najbolje štiti i jednu i drugu stranu od bilo kakvih nepromišljenosti, i sada i ubudućim vremenima. Da oni sa mnom prave državu, ili ja sa njima crkvu – to je van svake pameti“, naglasio je.

Priče o nepravilnoj uknjižbi gnusna laž

Osvrnuvši se na sporne odredbe Zakona o slobodi veroispovesti, on je kazao da je većina crkvenog vlasništva – kako crkvene zemlje tako i crkvenih objekata – uknjižena u zemljišne knjige, po zakonu ove ili prethodnih država, mnogo pre.

„A tada smo, prije dvadesetak godina uknjižili jedan broj crkvenih objekta, koji su od prethodne komunističke vlasti bili pogrešno registrovani ili neupisani, a bilo je jasno da se radi o objektima u našoj mirnoj i savjesnoj državini .Nedostatak titulara bio je prouzrokovan neurednim katastarskim stanjem u velikom dijelu cijele Crne Gore, a ne nekom specifičnošću tih crkvenih objekata“ pojasnio je.

Dodao je da to uknjiženje nije vršeno ni uz čiju prećutnu saglasnost i to je jedna od najvećih dezinformacija koje Vlada lansira u javnost ovih dana.

„Pomenuta uknjižba je izvršena po tada važećem zakonu i na taj način se knjižila imovina i drugih pravnih lica, pa čak i države. Kod istih institucija i po istom zakonu. Čak smo 2008. prošli čitav jedan sudski postupak pred Upravnim sudom Crne Gore, baš na temu tih uknjiženja. Učesnik tog postupka bilo je i Vladino Ministarstvo finansija. I dobili smo pravosnažne presude u korist Mitropolije. Zato priče o nepravilnoj uknjižbi crkava doživljavam kao najgnusniju laž, kada ta priča ide iz Vlade. A potom je zdravo za gotovo prenose neupućeni ljudi i mediji“, kategoričan je mitropolit.

Nije bilo preknjižavanja imovine sa Beogradske patrijaršije na Mitropoliju

On je takođe kazao da nije bilo preknjižavanja imovine sa Beogradske patrijaršije na Mitropoliju.

Kada je pitanje odnosa između crkvene imovine, koja je ugrožena novim antizakonom i one koju su konfiskovali komunisti, mogu reći da ih, osim zajedničkog porijekla, vezuje i isti zločin. Revolucionarna pamet koja za jedini argument ima nasilje. Onu su oteli stari komunisti u ime revolucionarnih ideala, a ovu njihova ideološka djeca koja niti znaju šta je crkva, niti je poštuju, i koji imaju lažnu predstavu o Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, želeći da je podrede svojim privatnim i partijskim interesima pod firmom države i domovine.

Domovina se brani poštovanjem pravnog poretka, a ovo što su sad izglasali upravo je prava bomba u pravnom poretku Crne Gore. A sve u ime zaokruženja, navodno, „crnogorskog identiteta. Kao da žele da poruče da je pljačka naš identitet. Možda njihov, jednog malog, uskog kruga ljudi na vlasti, ali ne i ovog naroda. Ako je to bilo državno, kako je to od njihovih prethodnika oduzimano od crkve za državu?“, naveo je mitropolit.

On je istakao da se zakon koji se tiče crkava, donosi mimo volje i preporuke tih istih crkava, odnosno dve najstarije tradicionalne konfesije ovde, diskriminatorski manipulišući sa njima sklapanjem temeljnih ugovora suprotno ovom zakonu, koji bi morao da važi za sve.

On je podsetio da se vlastodršcima nudila opcija da izrade zakon koji bi sve ljude ujedinio. Međutim, kako je rekao, izabrali su da zavade i diskriminaciju Srpske pravoslavne crkve, najbrojnije u Crnoj Gori.

Nikad nisam podržao Đukanovića

Amfilohije je, govoreći o Milu Đukanoviću, kazao da ga nikad nije podržao, niti u njemu i njegovoj politici vidi nešto što bi predstavljalo, makar i posredno, interese za crkvu pa ni za državu.

„On je jedno vrijeme bio poznat i prepoznat kao otpadnik od politike Slobodana Miloševića, politike koja nije donijela dobra ni crkvi, ni narodu. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će takav čovjek stati na vrh jedne politike koja je po tiraniji i jednoumlju izgleda gora od Miloševićeve.

– O tome svjedoče razorena ekonomija, prodata imovina, suverenitet poklonjen strancima, i na kraju ovakav bezumni zakon. U vrijeme sukoba sa Bulatovićem, Đukanović se naprosto pokazao politički vještiji od njega: koristeći ugled crkve, prvi i posljednji put je došao kod ćivota Svetog Petra, ložio badnjak (Cetinjani mu zapamtili ’’naloži ga naopako), tražio prijem kod blaženog spomena patrijarha Pavla… Sad se vidi na šta je to iskoristio“, pojasnio je mitropolit.

On je dodao da to što kao vladika stoji na crkvenom tronu 30 godina nije neobičan ni redak slučaj u crkvenoj istoriji, ali da lider jedne parlamentarne demokratije ne silazi sa vlasti isto toliko godina jeste presedan.

„Vjerovatno ga je taj presedan zanio da umisli i da sebe zamisli kao nekog ko može stvarati ili obnavljati crkve, bez obzira na činjenicu što nije ni kršten, i što je status slobodne crkve odavno regulisan time što je ona stvorila Crnu Goru i sve što je istinski vrijedno u Crnoj Gori. Kao takva, ona poštuje državu, ne očekujući spasenja od partija, pa makar to bio DPS, jedinstvena sekularna partija u Evropi koja u svom programu ima stvaranje autokefalne crnogorske crkve. Mnogi vladari, prije njega, opijeni zemaljskom vlašću i malim beznačajnim političkim pobjedama, umišljali su da su i sami viša bića. Da su neko ko može upravljati istorijom. I nijesu dobro prošli“, kazao je on.

Naveo je da se i dalje moli Bogu, iako je odlučni protivnik njegovih političkih i ideoloških odluka, da se gospodin Đukanović prizove pameti.

„Ne da bi i dalje bezakonjem zakone donosio, nego da sačuva dušu koju, kao svako ljudsko biće, ima, da sačuva svoj obraz i vječno ljudsko dostojanstvo“, zaključio je mitropolit Amfilohije, za Vijesti.

Dodaj komentar

Klikni ovde da postaviš komentar